Dojenje je od najranijeg doba najvažniji čin za prehranjivanje novorođenčeta, odnosno dojenčeta čime se osigurava rast i razvoj najmanjeg i najranjivijeg pojedinca. Na izgled opće poznate stvari u vezi dojenja ponekad mogu predstavljati problem jer majka nije kvalitetno educirana. Medicinska sestra bi trebala detaljno objasniti majci svaki korak u dojenju i uspješnom stavljanju djeteta na dojku te zatražiti od nje da ponovi postupak i pita za sve nejasnoće. U novije vrijeme sve se više propagira kultura dojenja kao primarnog načina prehrane dojenčeta, koja još uvijek nije na željenoj razini zbog promocije umjetnog načina prehrane koji je dominirao u prošlom stoljeću. Majke se tako danas najčešće odlučuju na dojenje, no problem je što nisu dovoljno i kvalitetno educirane o poteškoćama s kojima se mogu susresti, pa nerijetko odustaju kod prve zapreke. Glavna zadaća medicinske sestre kao edukatora o dojenju jest pomoći majci nositi se s problemima i poteškoćama koje se mogu dogoditi prilikom dojenja. Njeno pravilno i involvirano vodstvo pomažu majci problem vidjeti kao normalnu pojavu, a ne kao komplikaciju. Medicinske sestre bi trebale biti najvažniji faktor u edukaciji nakon rođenja djeteta jer je žena u tom periodu ranjiva i vrlo često se susreće s mnogim novim pojmovima i događajima (posebno ako je prvorotka) prilikom čega joj je potrebna maksimalna podrška kako bi mogla započeti s dojenjem te efikasno održavati laktaciju za djetetovu i svoju dobrobit. Posebnu ulogu ima i patronažna sestra koja pomaže majci suočavati se s problemima i novostima u njenom domu. Majka je onda opuštenija i sigurnija pa se lakše obrati za pomoć. Samo sigurna i samopouzdana educirana medicinska sestra može biti kvalitetan edukator kakav je ženi u tom trenutku potreban.