U ovom radu istražuje se važnost javnog gradskog prijevoza kao primjer održivog i kvalitetnog razvoja gradova i općenito urbanih regija. Istražuje se kako i koliko je održiva mobilnost dostupna i atraktivna, koliko se zapravo koristi i primjenjuje u svakodnevnom životu pojedinaca te se na sve to nadovezuju i nedostatci korištenja osobnog automobilskog prijevoza. Također se spominje pojam integrirani prijevoz putnika (IPP) koji je objašnjen u samom radu te njegova važnost za sam uspjeh, odnosno za uspješan razvoj javnog prijevoza. Uspoređuju se i troškovi koji nastaju radi prevelikog korištenja osobnog automobilskog prijevoza, te se prikazuju koliko se u prosjeku putovanja ostvaruje kojim prometnim modom. Kroz rad se prikazuju dobre prakse stranih zemalja koje su počele svoj razvoj javnog prijevoza te način na koji su to ostvarili se uspoređuje sa samim gradom koji se spominje u naslovu rada, odnosno sa gradom Varaždinom i njegovim postojećim javnim prijevozom. Na završetku rada odgovara se na postavljena pitanja kroz rad. Govori se o tome kako grad Varaždin još uvijek nema kvalitetno posložen sustav javnog prijevoza putnika. Predlažu se smjernice unaprijeđena koje se mogu provesti u cilju podizanja kvalitete javnog prijevoza putnika.