Šećerna bolest među najčešćim je kroničnim bolestima ovog vremena. To je bolest čiji su uzroci višestruki. Riječ je o složenoj kombinaciji genetskih, bihevioralnih, psiholoških, socijalnih i okolinskih čimbenika. One sve istodobno djeluju na tijek i ishod ove bolesti. Bolesnici koji boluju od dijabetesa tipa 2 imaju dva do tri puta veću šansu oboljeti od depresivnog poremećaja, u odnosu na opću populaciju. Meta-analizom studija otkrivena je prevalencija depresije od 30 do 40% u komorbiditetu s dijabetesom, a liječi ih se svega trećina. Rezultati ispitivanja, koji su provedeni na Klinici za dijabetes "Vuk Vrhovac" u Zagrebu, ukazuju na prevalenciju depresije u 22–33% oboljelih ovisno o mjernom instrumentu ispitivanja. Značajno veći broj depresivnih ispitanika ženskog je spola, a spomenuti rezultati odgovaraju rezultatima većine europskih i svjetskih ispitivanja. Depresija se povezuje s većom funkcionalnom nesposobnošću, lošijim pridržavanjem preporuka o prehrani i vježbanju, neuzimanju redovite terapije i neredovitim kontrolama oboljelih od dijabetesa. Ona, isto tako, može biti uzrok slabe regulacije glukoze temeljena na osovini hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, što dovodi do povećane razine kortizola te slijedom i povećanja glukoze u krvi. Lustman i suradnici smatraju da hormonalne promjene uzrokovane depresijom mogu utjecati na razinu kortizola u tijelu te oslabiti toleranciju na inzulin. Komplikacije dijabetesa češće su i intenzivnije u oboljelih od anksioznih i depresivnih poremećaja što značajno povećava troškove liječenja i mortalitet. Bolesnici koji boluju od dijabetesa tipa 2, a koji istodobno koriste inzulin, značajno češće obolijevaju od depresije i njezinih težih oblika i značajno češće razvijaju makrovaskularne i mikrovaskularne komplikacije. Povećane razine HbA1c-a povezuju se s depresijom i slabom reakcijom na početno liječenje uz teže komplikacije dijabetesa.