Abstract | Medicinski dispečeri igraju ključnu ulogu u hitnim medicinskim situacijama, posebno kada je riječ o kardiopulmonalnoj reanimaciji. Njihova sposobnost da brzo i precizno daju upute može značiti razliku između života i smrti. Međutim, odgovornost koja dolazi s ovom ulogom može biti izvor značajnog stresa. Medicinski dispečeri suočavaju se s velikim izazovima i stresom prilikom davanja uputa za kardiopulmonalnu reanimaciju. Svjesnost da njihove upute i brza procjena situacije mogu izravno utjecati na ishod reanimacije predstavlja ogroman teret. Strah od mogućih grešaka i njihovih posljedica dodatno doprinosi stresu. Hitnost situacije, emocionalna opterećenost, odgovornost za ishode i nedostatak vizualnog kontakta samo su neki od faktora koji doprinose njihovom stresu. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati iskustva medicinskih dispečera pri davanju uputa za kardiopulmonalnu reanimaciju s posebnim fokusom na stres koji doživljavaju tijekom ovog aspekta posla, koristeći kvalitativni pristup. Kvalitativna metodologija omogućuje dubinski uvid u stavove i osjećaje ispitanika, a istraživanje je provedeno putem polustrukturiranih intervjua, s naglaskom na fenomenološku analizu.
Posljedice stresa mogu biti ozbiljne, uključujući fizičke i psihološke probleme te smanjenje radne učinkovitosti. Stres može negativno utjecati na koncentraciju, brzinu reakcije i sposobnost donošenja odluka. To može dovesti do povećanog broja grešaka, što dodatno povećava stres i stvara začarani krug. Međutim, postoje brojne strategije za upravljanje stresom koje mogu pomoći dispečerima da se nose s ovim izazovima. Edukacija, podrška na radnom mjestu, tehnike opuštanja, jasne procedure i pozitivna radna atmosfera ključni su elementi u smanjenju stresa i poboljšanju općeg blagostanja medicinskih dispečera. Kvalitativna analiza pokazuje da profesionalno iskustvo medicinskih dispečera značajno ovisi o kvaliteti interakcije s pozivateljima. Iako se na dob osobe kojoj se izdaju upute za KPR ne može utjecati, tri ključna aspekta—interakcija s pozivateljem, edukacija pozivatelja i upravljanje panikom—mogu se poboljšati kroz javnozdravstvene edukacijske kampanje.
Dispečeri imaju povjerenje u svoje kompetencije, što im pomaže u nošenju s izazovima, ali ističu važnost kontinuirane edukacije o tehnikama koncentracije i komunikacije. Edukacija može unaprijediti njihove vještine i osigurati profesionalnost. Međutim, komunikacija je teža s manje educiranim pozivateljima, što povećava stres. Stoga je važno unaprijediti radne uvjete, pružiti psihološku podršku i poticati javnu diskusiju o izazovima dispečera kako bi se poboljšali njihova dobrobit i radna učinkovitost. Stres povezan s davanjem uputa za reanimaciju je kompleksan i može ozbiljno utjecati na učinkovitost i zdravlje dispečera. Razumijevanje uzroka stresa te primjena strategija za njegovo upravljanje ključno je za održavanje profesionalne učinkovitosti i dobrobiti dispečera. Pružanje podrške, poboljšanje radnih uvjeta i obuka su ključne mjere za smanjenje stresa i poboljšanje njihove sposobnosti pružanja pomoći u hitnim situacijama.
Kroz sustavne i kontinuirane edukacije moguće je stvoriti radno okruženje u kojem će dispečeri moći učinkovito obavljati svoj posao i istovremeno održavati svoje zdravlje i dobrobit. U ovom radu istražiti će se razina stresa medicinskih dispečera prilikom davanja uputa za kardiopulmonalnu reanimaciju. |
Abstract (english) | Medical dispatchers play a key role in emergency medical situations, especially when it comes to cardiopulmonary resuscitation. Their ability to give instructions quickly and accurately can mean the difference between life and death. However, the responsibility that comes with this role can be a source of significant stress.
Medical dispatchers face great challenges and stress when giving instructions for cardiopulmonary resuscitation. Knowing that their instructions and quick assessment of the situation can directly affect the outcome of resuscitation is a huge burden. Fear of possible mistakes and their consequences further contributes to stress. The urgency of the situation, emotional burden, responsibility for outcomes and lack of visual contact are just some of the factors that contribute to their stress. The aim of this research was to analyze the experiences of medical dispatchers when giving instructions for cardiopulmonary resuscitation, with a special focus on the stress they experience during this aspect of the job, using a qualitative approach. Qualitative methodology enables in-depth insight into the attitudes and feelings of respondents, and the research was conducted through semi-structured interviews, with an emphasis on phenomenological analysis.
The consequences of stress can be serious, including physical and psychological problems and reduced work efficiency. Stress can negatively affect concentration, reaction speed and decision-making ability. This can lead to an increased number of mistakes, which further increases stress and creates a vicious cycle. However, there are a number of stress management strategies that can help dispatchers deal with these challenges. Education, workplace support, relaxation techniques, clear procedures and a positive work atmosphere are key elements in reducing stress and improving the general well-being of medical dispatchers.
Qualitative analysis shows that the professional experience of medical dispatchers significantly depends on the quality of interaction with callers. Although the age of the person being instructed in CPR cannot be influenced, three key aspects—interaction with the caller, education of the caller, and panic management—can be improved through public health education campaigns. Dispatchers have confidence in their competence, which helps them to cope with challenges, but they emphasize the importance of continuous education on concentration and communication techniques. Education can improve their skills and ensure professionalism. However, communication is more difficult with less educated callers, which increases stress. Therefore, it is important to improve working conditions, provide psychological support and encourage public discussion about the challenges of dispatchers in order to improve their well-being and work efficiency. The stress associated with giving CPR instructions is complex and can seriously affect the dispatcher's efficiency and health. Understanding the causes of stress and applying strategies to manage it is critical to maintaining the professional effectiveness and well-being of dispatchers. Providing support, improving working conditions and training are key measures to reduce stress and improve their ability to provide help in emergency situations.
Through systematic and continuous training, it is possible to create a working environment in which dispatchers will be able to perform their work efficiently and at the same time maintain their health and well-being. This paper will investigate the stress level of medical dispatchers when giving instructions for cardiopulmonary resuscitation. |