| Abstract | Cijepljenje je jedna od najdjelotvornijih metoda u prevenciji zaraznih bolesti. Ovom intervencijom godišnje se spasi od dva do tri milijuna djece diljem svijeta. Cijepljenje se može provoditi na dva načina: aktivno i pasivno. Cjepiva potiču proizvodnju protutijela koja su specifična za uzročnike zaraznih bolesti. Ona sadrže antigene, najčešće dijelove mikroorganizama cijele ili oslabljene ili njihove toksine. Postoje dvije vrste cjepiva: monovalentna i polivalentna. Monovalentna cjepiva sadrže antigene jednog uzročnika bolesti, dok polivalentna cjepiva sadrže istodobno antigene nekoliko uzročnika. Cijepljenje je u većini država zakonski obavezno, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Svaka država ima svoj kalendar cijepljenja te se razlikuje od zemlje do zemlje. U Republici Hrvatskoj provodi se program obaveznog cijepljenja prema programu kojega donosi ministar zdravstva na prijedlog Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javnog zdravstva. S obzirom na to da je cijepljenje u Hrvatskoj određeno zakonom, roditelji koji ne cijepe svoju djecu prema programu obaveznog cijepljenja mogu snositi zakonske posljedice. Danas je sve veći broj roditelja koji odbijaju cijepljenje svoje djece. Zbog toga dolazi do porasta broja necijepljene djece te pojave većih ili manjih epidemija dječjih zaraznih bolesti. Tijekom izrade rada provedeno je online istraživanje s ciljem ispitivanja stavova opće populacije o cijepljenju djece, te utječu li dob, razina obrazovanja i je li imaju djecu na njihove stavove. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 305 sudionika, pretežito ženskog spola, njih 95,1%. Najviše sudionika bilo je životne dobi od 30 do 39 godina 59% (180 sudionika). Rezultati su pokazali da od ukupno 305 sudionika, njih 190 sudionika (62,3%) zagovara cijepljenje dok ih je 64 sudionika (21%) neodlučno, a 51 sudionik (16,7%) se protivi cijepljenju. Kao izvor informacija o cijepljenju najviše sudionika, njih 130 (42,6%) koristi informacije od liječnika/medicinske sestre, dok najmanje sudionika, njih 9 (3%) dobiva informacije od obitelji i poznanika. Istraživanjem smo došli do spoznaje da osobe s višim obrazovanjem imaju pozitivnije stavove od osoba s nižim obrazovanjem, te da osobe koje imaju djecu imaju pozitivnije stavove od osoba koje nemaju djecu. Promjena stavova o cijepljenju može biti izazovna, ali je moguća kroz edukaciju i pružanje pouzdanih informacija o važnosti cijepljenja. |
| Abstract (english) | Vaccination is one of the most effective methods in preventing infectious diseases. This intervention saves between two to three million children worldwide annually. Vaccination can be carried out in two ways: actively and passively. Vaccines stimulate the production of antibodies that are specific to the pathogens of infectious diseases. They contain antigens, usually parts of microorganisms, whole or weakened, or their toxins. There are two types of vaccines: monovalent and polyvalent. Monovalent vaccines contain antigens of one disease-causing agent, while polyvalent vaccines contain antigens of several agents simultaneously. Vaccination is legally mandatory in most countries, including Croatia. Each country has its vaccination schedule that varies from country to country. In the Republic of Croatia, a mandatory vaccination program is implemented according to the program proposed by the Ministry of Health, based on the recommendation of the Department of Infectious Disease Epidemiology of the Croatian Institute of Public Health. Given that vaccination in Croatia is determined by law, parents who do not vaccinate their children according to the mandatory vaccination program may face legal consequences. Today, the number of parents who refuse to vaccinate their children is increasing. Because of this, there is an increase in the number of unvaccinated children and the occurrence of major or minor epidemics of childhood infectious diseases. During the preparation of the paper, an online survey was conducted with the aim of examining the attitudes of the general population about vaccination of children, and whether age, level of education and whether they have children affect their attitudes. A total of 305 participants took part in the survey, 95.1% of whom were predominantly female. Most of the participants were between the ages of 30 and 39, 59% (180 participants). The results showed that out of a total of 305 participants, 190 participants (62.3%) were in favor of vaccination, while 64 participants (21%) were undecided, and 51 participant (16.7%) opposes vaccination. As a source of information about vaccination, the most participants, 130 of them (42.6%), use information from a doctor/nurse, while the least number of participants, 9 of them (3%), get information from family and acquaintances. Through research, we came to the conclusion that people with higher education have more positive attitudes than people with lower education, and that people with children have more positive attitudes than people without children. Changing attitudes about vaccination can be challenging, but it is possible through education to provide reliable information about the importance of vaccination. |
