U radu je predstavljeno transfuzijsko liječenje kao specifičan vid pružanja zdravstvene skrbi bolesniku. Navedena su očekivanja od transfuzijskog liječenja i opisan proces sa relevantnim akterima koji sudjeluju u njemu: od donora, kao izvora lijekova koji se dobivaju iz krvi, stručnog medicinskog osoblja zaduženog za laboratorijsko testiranje i proizvodnju krvnih pripravaka pa sve do osoblja, koje mora osigurati sigurnu i kvalitetnu primjenu krvnih derivata kod bolesnika. Naročito je istaknuta uloga medicinske sestre, koja sa svojim kompetencijama i znanjima predstavlja neizostavnu kariku u sigurnom i kvalitetnom transfuzijskom liječenju. Također su ukratko opisani krvni pripravci koji se primjenjuju u liječenju, način njihove primjene te osnovne karakteristike i medicinske indikacije za njihovo korištenje. Kao i svaki drugi oblik liječenja, transfundiranje krvnih pripravaka podrazumijeva određen rizik od neželjenih nuspojava i događaja. Da bi se navedeni rizici sveli na najmanju moguću mjeru osmišljen je sustavni nadzor transfuzijskog liječenja, poznat pod nazivom hemovigilancija. Isti obuhvaća procese sljedivosti i označavanja krvnih pripravaka te praćenje ozbiljnih štetnih reakcija i događaja koji su vezani za prikupljanje ili transfuziju krvnih pripravaka. Provodi se otkrivanjem, prikupljanjem i analizom podataka o ozbiljnim štetnim reakcijama i događajima. Pomoću hemovigilancije se dobivaju podaci koji ukazuju na nedostatke sustava i mjesta na kojima je poboljšanje potrebno. Time se otvara prostor za provedbu korektivnih mjera i postupaka za upravljanje rizicima.