Počeci psihijatrije sežu u daleku prapovijest. Iako se znanstvena psihijatrija javlja tek u 19. stoljeću, može se reći kako je diskriminacija i stigmatizacija prisutna od samog početka. Kroz povijest se na uzroke psihijatrijskih poremećaja gledalo drugačije te je tako gotovo svako stoljeće obilježeno nekim specifičnim shvaćanjem. Tako je Stari vijek obilježen trepanacijom i metodama koje su provodili razni vračevi, a Srednji vijek utjecajem crkve. Osobe oboljele od shizofrenije te one sa mentalnom retardacijom bile su 'seoske lude'. Tek se u 18. stoljeću nazire svijetla točka u psihijatriji, skidanjem okova i lanaca sa oboljelih. Također, ovdje se na uzroke psihijatrijskih bolesti gleda kroz psihološke čimbenike. Uz to, psihijatrijske su ustanove uvijek smještane izvan gradove, na planine, daleko od ostalih ljudi. To se može vidjeti još i danas. Svi ovi faktori pridonijeli su stvaranju stigmatizacije ne samo među općom populacijom već i među zdravstvenih djelatnicima. Na psihijatrijske se pacijente oduvijek gledalo kao na opasne i kriminalce. U prilog tome govori i činjenica da su ovakve osobe bivale mučene po raznim logorima, omalovažavane i etiketirane. Unatoč naporima koji su uloženi u smanjenje stigmatizacije među općom populacijom još je i danas prisutan strah i oprez prilikom kontakta s psihijatrijskim pacijentima. Ohrabrujuća je činjenica da se zbog sve većeg broja psihičkih oboljenja žele izraditi programi za borbu protiv stigmatizacije. Cilj ovakvih programa je vraćanje dostojanstva oboljelih, ali i ustanova u kojima borave. Mediji uvelike pridonose stigmatizaciji te je cilj navedenih programa upravo utjecaj na medije kako bi se stvorila pozitivna slika o psihički oboljelim osobama. Uz neznanje, strah i neprijateljstvo prema psihijatrijskim pacijentima veliki problem u liječenju predstavlja i samostigmatizacija.