Diabetes mellitus (šećerna bolest) je kronični poremećaj metabolizma, odnosno bolest gdje je poremećena izmjena tvari zbog apsolutnog ili relativnog manjka inzulina. Inzulin je hormon koji stvara guštererača. Kod bolesnika sa šećernom bolesti dolazi do gubitka sposobnosti iskorištavanja glukoze iz krvi neophodne za stvaranje energije u stanicama organizma. Zbog djelomične ili potpune nesposobnosti gušterače da stvori inzulin nastaje šećerna bolest ovisna o inzulinu, dijabetes tip I ili juvenilni (mladenački) dijabetes. Ako gušterača stvara dovoljne količine inzulina i stanice ga mogu djelomično koristiti govorimo o šećernoj bolesti neovisnoj o inzulinu,dijabetesu tip II ili dijabetesu odraslih (adultni dijabetes). U djece i adolescenata najčešće se radi o dijabetesu tip I koji je nastao kao posljedica autoimunih procesa u organizmu. Pristup djetetu novootkrivenom dijabetičaru i njegovoj obitelji mora biti individualan premda terapijska načela i princip samokontrole vrijede jednako za sve bolesnike. Primarni zadatak dijabetološkog tima je edukacija, a najznačajniju ulogu u njemu ima medicinska sestra koja treba djetetu i njegovim roditeljima dati sve potrebne informacije i pomoći da steknu praktična znanja koja će im omogućiti povratak kući iz bolnice i nastavak uspješnog ţivota sa dijabetesom. Striktnom kontrolom glikemije mogu se odgoditi komplikacije koje nosi dijabetes. One mogu biti akutne, koje nastaju naglo i kronične, koje se razvijaju u duţem vremenskom periodu. Nastaju zbog previsoke ili preniske koncentracije šećera u krvi. Standard liječenja čini intenzivirana nadoknada inzulina. Liječenje dijabetesa tip I je doţivotna obveza koja podrazumjeva redovito mjerenje razine šećera u krvi, uzimanje inzulina, zdravu prehranu i tjelovjeţbu. Uz kontinuiranu edukaciju i dobru kontrolu bolesti, djeca sa dijabetesom mogu rasti jednako aktivno i bezbriţno kao i njihovi vršnjaci.