Transfuzija je postupak kojim se bolesnik liječi ljudskom krvlju ili pripravcima priređenim iz ljudske krvi. Transfuzijsko liječenje primjenjuje se već dugi niz godina i spada u specifične oblike liječenja, jer bolesnik prima pripravke proizvedene iz ljudske krvi. Liječenje transfuzijom provodi se prema kliničkoj procjeni stanja bolesnika i korisnosti liječenja s obzirom na veliku mogućnost nuspojava. Najčešće reakcije su vrućica bez hemolize i tresavica. Najopasnije su akutna hemoliza zbog AB0 nepodudarnosti i transfuzijska ozljeda pluća, koje imaju vrlo visoku smrtnost. Medicinske sestre u svakodnevnom radu, bez obzira na područje skrbi koju provode, važan su čimbenik uspješnog transfuzijskog liječenja. Značaj rada medicinske sestre započinje identifikacijom bolesnika i uzimanjem krvi, a nastavlja se suradnjom s transfuzijskom službom, liječnicima, transportom pripravka, kontroliranjem i identifikacijom, primjenom te pravovremenom reakcijom u slučaju pojave komplikacija. Sigurnost transfuzijskog liječenja ponajviše ovisi o odabiru davatelja, laboratorijskom testiranju i smanjenju patogenih uzročnika u krvnom pripravku. Na to sve izravno utječe medicinska sestra svojim postupcima. Vrlo je važno da se istovremeno ne uzorkuje više pacijenata nego samo jedan da bi se smanjio rizik od zamjene uzoraka. U bolesnika je prisutan strah i nelagoda pri samom spomenu na transfuziju pa je vrlo bitna psihička priprema te potpora.