Alzheimerova bolest je bolest stanica okolnih struktura i moždane kore, a karakterizira je brza progresivnost i ireverzibilnost te oštećenja živčanih stanica. To je teška i duga bolest, za sada neizlječiva, iscrpljujuća za oboljelog i njegovu obitelj. Manifestira se kao zaboravljivost, izgubljenost u vremenu i prostoru, nemogućnost samostalnog življenja, što dovodi do potpune ovisnosti o stalnoj skrbi i njezi druge osobe. Javlja se i socijalna izoliranost oboljelog i njegove obitelji jer ponašanja oboljelog postaju neprihvatljivaza društvo. Uzrok bolesti je do sada nepoznat ali postoji čitav niz teorija, od genetike, moždanih deficita, prolaznih patoloških stanja organizma itd. Znakovi i simptomi su: poteškoće u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti, poremećaj pamćenja, poteškoće govora, čitanja i pisanja, gubitak prostorne i vremenske orijentacije, pogrešne procjene i odluke, poremećaj apstraktnog mišljenja, učestalo gubljenje stvari, promjene raspoloženja i ponašanja, promjena osobnosti, gubitak koncentracije i interesa. Skrb medicinske sestre u zbrinjavanju oboljelog od Alzheimerove bolesti počinje već u prvoj fazi gdje ona educira, savjetuje te upućuje obitelj. U drugoj fazi njega podrazumijeva više sestrinskih intervencija, a u trećoj fazi smatra se da je skrb medicinske sestre neizbježna i prijeko potrebna.