| Sažetak | Riječ depresija potječe od latinske riječi „deprimere“ što u prijevodu znači pritisnuti/ utisnuti. Jedna je od najčešćih psihijatrijskih dijagnoza i veliki javnozdravstveni problem. Depresiju možemo opisati kao emocionalno stanje koje se manifestira neraspoloženjem, gubitkom interesa i zadovoljstva, osjećajem krivnje i niskim samopoštovanjem, poremećajem sna i apetita, gubitkom energije i lošom koncentracijom. Depresija u adolescenata vrlo je slična depresiji u odraslih, no ključne razlike pronalaze se u opsegu, jačini i utjecaju simptoma. Depresivno dijete ne može normalno funkcionirati niti izvršavati svoje školske obveze. Utvrđeno je da depresija nastaje kao rezultat interakcija brojnih bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. U najvažnije biološke faktore odgovorne za nastanak depresije ubrajaju se genetsko nasljeđe i neurokemijske promjene u mozgu, u psihološke osobnost tj. temperament same osobe i u socijalne stresni životni događaji. U dijagnosticiranju depresije najčešće se koriste Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB) i Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (DSM). Zbog povećanog rizika samoubojstva, kod mladih oboljelih od depresije u kliničkoj praksi nužno je procijeniti i pratiti znakove suicidalnog razmišljanja i ponašanja. Prema dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (četvrto izdanje) depresivne poremećaje možemo podijeliti na: disruptivni poremećaj disregulacije raspoloženja, veliki depresivni poremećaj, distimija, predmenstrualni disforični poremećaj i depresivni poremećaj prouzročen psihoaktivnim tvarima/lijekovima. Osnovni ciljevi liječenja depresije u adolescentnoj dobi su: reducirati i eliminirati depresivne simptome, vratiti funkcionalnost koja je bila prije bolesti te prevencija recidiva. U tretmanu je potreban multimodalan pristup, a on obuhvaća psihoedukaciju, psihoterapiju te u težim slučajevima i farmakoterapiju. Najbolji učinak kod težih slučajeva ima kombinacija psihofarmaka i psihoterapije. Za pružanje kvalitetne zdravstvene njege medicinska sestra mora biti dobro obrazovana, a za pružanje primjerene skrbi nužno je poznavanje simptoma koji određuju depresiju. U svojemu radu medicinska sestra treba poštivati najvažnije načelo zbrinjavanja bolesnika, a to je holistički pristup. To znači da pacijenta treba promatrati kao cjelovito biće uzimajući u obzir njegove osnovne ljudske potrebe, biološku cjelovitost, te socijalno i kulturalno okruženje. |
| Sažetak (engleski) | The word depression comes from the Latin word "deprimere" which means to press/ imprinted. It is one of the most common psychiatric diagnoses and a major public health problem. Depression can be described as an emotional state manifested by low mood, loss of interest and satisfaction, guilt and low self-esteem, sleep and appetite disorders, loss of energy and poor concentration. Depression in adolescents is very similar to depression in adults, but key differences are found in the extent, severity, and impact of symptoms. A depressed child cannot function normally or perform his or her school obligations. Depression has been found to occur as a result of the interaction of a number of biological, psychological and social factors. Te most important biological factors responsible for the development of depression include genetic inheritance and neurochemical changes in the brain, psychological personality, ie the temperament of the person and socially stressful life events. Te International Classification of Diseases and Related Health Problems (ICD) and the Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM) are most commonly used in diagnosing depression. Due to the increased risk of suicide, it is necessary to assess and monitor the signs of suicidal thinking and behavior in young people with depression in clinical practice. According to the Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (Fourth Edition), depressive disorders can be divided into: disruptive mood dysregulation disorder, major depressive disorder, dysthymia, premenstrual dysphoric disorder, and depressive disorder čauša by psychoactive substances / drugs. Te main goals of treating depression in adolescence are: to reduce and eliminate depressive symptoms, to restore the functionality that was before the disease, and to prevent recurrence. Treatment requires a multimodal approach, and it includes psychoeducation, psychotherapy and, in severe cases, pharmacotherapy. Te combination of psychopharmaceuticals and psychotherapy has the best effect in severe cases. To provide quality health care, a nurse must be well educated, and to provide appropriate care, knowledge of the symptoms that determine depression is essential. In her work, the nurse should respect the most important principle of patient care, and that is a holistic approach. This means that the patient should be viewed as a whole being taking into account his basic human needs, biological integrity, and social and cultural environment. |
