Palijativna skrb označava apsolutnu, potpunu skrb o bolesniku koji boluje od kronične i neizlječive bolesti od postavljene dijagnoze neizlječive bolesti pa do njegove smrti. Palijativna medicina zajedno sa palijativnom skrbi dakako da ne liječi samu bolest od koje bolesnik boluje, nego se bavi i posljedicama koje ta bolest uzrokuje, znakovima i simptomima koji uvelike umanjuju kvalitetu života osobe koja je obolila i njegove obitelji. Cilj je povećati kvalitetu života koji je preostao, olakšavati simptome koji se javljaju zajedno sa znakovima te pomoć obitelji kada nastupi žalovanje. Palijativna medicina pruža pristup bolesniku koji nije specifičan na drugim odjelima, a riječ je o interdisciplinarnom i multidisciplinarnom pristupu. Naime, upravo takav pristup je u ovoj grani medicine neophodan. Bolesniku i njegovoj obitelji se pruža fizička, psihološka, socijalna i duhovna podrška. Medicinska sestra je ta koja ima važnu ulogu u pružanju same psihosocijalne pomoći bolesniku, a jednako tako, upravo medicinska sestra pruža i utjehu bolesniku te je odgovorna za planiranje, provođenje i evaluaciju zdravstvene njege koja se provodi. Rad u palijativnoj njezi zahtjeva medicinske djelatnike koji su dobro educirani za rad na palijativnom odjelu te se jednako tako znaju prilagoditi radu u situacijama koje su nerijetko stresne i kritične pa stoga iziskuju kliničko znanje, koordinaciju, dobre komunikacijske vještine, kliničku prosudbu i na kraju vještine rukovođenja. Suprotnost palijativnoj zdravstvenoj skrbi i dostojanstvenom umiranju bolesnika jest eutanazija. Eutanazija je namjerno skraćivanje ljudskog života kako bi se bolesniku skratile patnje. Eutanazija nije poželjna alternativa palijativnoj skrbi, a u Hrvatskoj je ilegalna. Kvalitetna palijativna skrb ne skraćuje niti ne produžuje život i omogućava oboljelima i njihovim obiteljima vrijeme za dostojanstveni oproštaj i žalovanje.