Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) je psihijatrijski poremećaj karakteriziran promjenama raspoloženja i aktivnostima koje variraju od povišenog do sniženog te prelaze granice uobičajenih promjena raspoloženja. To je složen, multifaktorijalno uzrokovan poremećaj bez sigurnih bioloških i objektivnih pokazatelja. Dijagnoza bipolarnog afektivnog poremećaja postavlja se nakon pojavljivanja najmanje dvije epizode u kojima su aktivnost i raspoloženje osobe bili značajno poremećeni. Manična faza bipolarnog afektivnog poremećaja predstavlja hitno stanje u psihijatriji, a karakterizirana je psihomotornim nemirom, povišenim raspoloženjem, bijegom ideja te logoroičnošću. Za ispravno i pravodobno zbrinjavanje bolesnika ključne su ispravne sestrinske intervencije. Kod pojave manične faze bolesnika često je potrebna prisilna hospitalizacija do poboljšanja stanja jer takav bolesnik može dovesti u opasnost sebe i osobe u svojoj okolini. Kod oboljelih je moguća pojava psihotičnih simptoma. To su simptomi koje karakterizira jaka uvjerenost da su stvarni i za bolesnika izgledaju tako iako nisu dokazivi u stvarnosti. Liječenje bipolarnog afektivnog poremećaja razlikuje se ovisno o fazi u kojoj se bolesnik trenutno nalazi, a provodi se primjenom psihofarmaka, provedbom psihoterapije, u nekim slučajevima i elektrostimulativne terapije. Cilj ovog završnog rada je prikazati epidemiologiju, etiologiju i klasifikaciju bipolarnog afektivnog poremećaja, opisati kliničku sliku s naglaskom na maničnu fazu poremećaja. Zatim, objasniti sestrinske intervencije i tijek zbrinjavanja bolesnika te prikazati moguće metode liječenja. Uz to je prikazan utjecaj stigmatizacije na bolesnika, obitelj te tijek liječenja. Rad je upotpunjen prikazom slučaja bolesnice oboljele od bipolarnog afektivnog poremećaja.