Akutne respiratorne infekcije su najčešće bolesti dječje dobi. One su razlog za više od polovice posjeta liječniku. Imaju veliku ulogu u pobolu i smrtnosti djece. Čest su razlog hospitalizacije, a postale su česte i kao bolničke infekcije. Kao i bolesti drugih tjelesnih sustava, bolesti dišnoga sustava dijele se na akutne (prolazne) i kronične (neprolazne ili neizlječive). Uzročnici akutnih respiratornih infekcija su virusi, mikoplazme i bakterije. U pojedinačnog djeteta vrlo je teško sa sigurnošću povezati određenu kliničku sliku s određenim uzročnikom i obrnuto. Jedan te isti virus može izazvati u djece iste dobne skupine, vrlo različite kliničke slike, od najblažih upala nosne sluznice do pneumonije. Klinička slika varira - može biti od blagog oblika do za život opasne infekcije. Dijagnostika se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda i laboratorijskih pretraga-brisa grla, rentgenske slike srca i pluća, bronhoskopije, bronhografije, scintigrafije, uzv-a, CT-a, zatim spirometrijske pretrage te dopunske pretrage za ispitivanje plinova u krvi, acidobazni status, EKG i druge. Najpraktičnija podjela akutnih respiratornih infekcija je na akutne infekcije gornjeg i donjeg dišnog sustava. U infekcije gornjih dišnih puteva ubrajamo rinitis, sinusitis, otitis, tonzilofaringitis, laringitis i anginu, dok u infekcije donjih dišnih puteva ubrajamo bronhitis i pneumonije. Liječenje akutnih respiratornih bolesti je prvenstveno etiološko (antibiotici ukoliko je uzročnik infekcija bakterija), opće potporno i simptomatsko. Najvažniji su simptomatski postupci usmjereni na snižavanje visoke temperature i ublažavanje drugih popratnih simptoma kao što su glavobolja, grlobolja, otežano disanje na nos, kašalj, zatim osiguranje optimalne hidracije, pravilne prehrane te odmora. Na globalnom planu treba pojačati praćenje pojave bolesti uz praćenje virusauzročnika, zatim povećati znanje i spoznaje o zdravstvenim i ekonomskim negativnim posljedicama pojave bolesti, povećati obuhvat stanovništva cijepljenjem te ubrzati nacionalne i internacionalne pripreme na moguće pandemije. Medicinska sestra ima važnu ulogu u edukaciji pacijenata i njihovih obitelji o bolesti, o mjerama prevencije te liječenju, osobito simptomatskog liječenja (npr.rehidraciji, povišenoj tjelesnoj temperaturi, respiratorno fizikalnoj terapiji i sl.). Izuzetno važnu ulogu ima u prepoznavanju simptomatologije „bolesnog organa“ – ovi podaci su bitni u sagledavanju bolesti, postavljanju dijagnoze i primjeni adekvatnih mjera liječenja. Posebna je uloga medicinske sestre u provođenju dijagnostičko-terapijskih mjera kao što su pravilno uzimanje brisa nosa i grla, pomoć pri intubaciji, asistencija pri pleuralnoj punkciji i dr.