Demencija je pojam koji opisuje pad mentalnih sposobnosti, a ne uključuje specifičan uzrok ni patološki proces. To je bolest moždane kore i okolnih struktura stanica. Odlikuje se progresivnim i nepovratnim oštećenjem žičanih stanica. Bolest je duga i teška, za sada neizlječiva, iscrpljujuća za bolesnike i njihovu obitelji kako fizički i emocionalno tako i financijski. Ima široki spektar simptoma, a manifestira se kao zaboravljivost, nesnalaženja u vremenu i prostoru te nesposobnost samostalnog življenja. To dovodi do ovisnosti o stalnoj skrbi od strane druge osobe pa je potrebna preraspodjela uloga u obitelji. Bolest često dovodi do socijalne izolacije oboljelog i obitelji, jer ponašanje oboljelog postaje neprihvatljivo za društvo. Članovi obitelji moraju biti uključeni u adekvatni psihosocijalni terapijski tretman s ciljem izvršenja i podrške, uz primanje informacije te obuku o obilježjima, tijeku i izgledi za tu bolest. Ne postoji jedinstveni test kako bi se utvrdilo da li netko ima demenciju ili ne. Liječnici dijagnosticiranju demenciju na temelju pažljive obrade povijesti bolesti, fizičkog pregleda, laboratorijskih testova i karakterističnih promjena u razmišljanju. Oni s velikom pouzdanošću mogu odrediti da osoba ima demenciju, no puno teže je odrediti točan tip demencije, jer se simptomi i promjene u mozgu raznih demencija može preklapati. U nekim slučajevima, liječnik može dijagnosticirati "demencija", a ne navesti vrstu. Liječenje demencije ovisi o uzroku. U većini slučajeva progresivne demencije nema lijeka, no postoje lijekovi koji mogu privremeno ublažiti simptome. Put do učinkovitih novih tretmana ovisi o skupim istraživanjima i kliničkim studijama.