Prve informacije o AIDS-u (Acquired immunodeficiency syndrome) pojavile su se u literaturi 1981. godine u SAD-u. Otada su oboljeli registrirani po cijelom svijetu te se s pravom govori o pandemiji bolesti. U osnovi bolesti nastale HIV-om je imunodeficijencija uzrokovana nedostatkom pomoćničkih i inducirajućih T-limfocita. Stoga je poznavanje kliničke slike i tijeka bolesti važno, ne samo radi prepoznavanja novooboljelih i njihove pravodobne dijagnostičke obrade već i radi što ranijeg početka liječenja te poduzimanja epidemioloških mjera zaštite širenja bolesti. Unatoč efikasnoj antiretrovirusnoj terapiji koja se provodi, AIDS je i dalje neizlječiva bolest. Današnji terapijski pristup AIDS-u znatno je produžio dužinu i kvalitetu života oboljelih u razvijenim zemljama. Osim liječenja, svakom oboljelom iznimno je važan socijalni kontakt te pomoć partnera, obitelji i prijatelja. Od početaka detektiranja infekcije HIV-om (i posljedicama koje nosi), pa sve do danas, znanost još uvijek nije otkrila lijek kojim bi se spasilo mnogobrojni životi onih koji su zaraženi HIV virusom i koji imaju AIDS. Međutim, dugogodišnjim istraživanjem učinjeni su mnogobrojni pomaci i produžen je život bolesnika. Ovaj rad bavi se sistematskim prikazom zaraze HIV-om i razvoja AIDS bolesti od samih početaka otkrića pa do danas. Osim biološkog prikaza same naravi HIV-a i AIDS-a, prisutni su i sociološki elementi. Prije svega, uspoređuje se epidemiološko stanje na razini Hrvatska- Europa- svijet. Zatim, prikazani su i brojni rezultati o inkluziji bolesnika u društvo, te brojna sociološka istraživanja koja su provedena o sterotipima s kojima se susreću ne samo bolesnici, već i rizične skupine.