| Sažetak | Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti i kao takva stvara izniman medicinski, ali i socijalni problem. Definira se kao povremeni poremećaj središnjeg živčanog sustava koji se javlja zbog nepravilnog i pojačanog izbijanja živčanih impulsa u mozgu te uključuje epileptičke napadaje s neurobiološkim, kognitivnim, psihološkim i društvenim posljedicama. Uzroci mogu biti mehanički udar ili oštećenja mozga, metabolički i prehrambeni poremećaji te intenzivni svjetlosni i zvučni podražaji, a ponekad se uzrok unatoč medicinskim naporima ne može utvrditi. Danas je epilepsija u većini slučajeva dobro kontrolirana bolest te uzimanjem odgovarajućih lijekova i terapije, pacijenti mogu imati kvalitetan život. Najvažniji cilj liječenja ovakvih pacijenata je potpuna remisija napadaja, normalan život, poticanje samostalnosti, uključivanje u svakodnevne aktivnosti pa tako i bavljenje tjelesnom aktivnošću. Kako se kroz povijest različito pristupalo osobama oboljelima od epilepsije, moguće zbog nedostatka znanstvenih istraživanja, takvim osobama se ograničavalo bavljenje tjelesnim aktivnostima kako ne bi potaknuli napadaj, i zato su takve osobe bili u slabijoj fizičkoj formi od svojih vršnjaka što je u konačnici utjecalo i na njihovo opće zdravlje. Nasuprot takvom razmišljanju, danas postoje znanstveni dokazi koji upućuju na dobrobit bavljenja tjelesnom aktivnošću kod osoba s epilepsijom što rezultira smanjenjem broja napadaja, boljim zdravstvenim stanjem, jačim samopouzdanjem, manjom otuđenošću i kvalitetom života uopće. U korist tjelesne aktivnosti govori i činjenica da su educirane osobe u mogućnosti prepoznati koja aktivnost može ugroziti njihovo zdravstveno stanje. Međutim ipak će većina oboljelih od epilepsije ostati neaktivna što daje zadatak zdravstvenim djelatnicima i fizioterapeutima da potiču bavljenje tjelesnim aktivnostima, informiraju oboljele, obitelj i zajednicu o prednostima povezanim s redovitom tjelesnom aktivnošću. |
| Sažetak (engleski) | Epilepsy is one of the most common neurological diseases and as such creates an exceptional medical and social problem. It is defined as an occasional disorder of the central nervous system that occurs due to irregular and increased bursting of nerve impulses in the brain and includes epileptic seizures with neurobiological, cognitive, psychological and social consequences. The causes can be mechanical shock or brain damage, metabolic and nutritional disorders, and intense light and sound stimuli, and sometimes the cause cannot be determined despite medical efforts. Today, in most cases, epilepsy is a well-controlled disease, and by taking appropriate drugs and therapy, patients can have a quality life. The most important goal of treatment for such patients is complete seizure remission, normal life, encouragement of independence, inclusion in daily activities, including physical activity. As people suffering from epilepsy were approached differently throughout history, possibly due to a lack of scientific research, such people were restricted from engaging in physical activities in order not to trigger a seizure, and that is why such people were in weaker physical shape than their peers, which ultimately affected their general health. Contrary to such thinking, today there is scientific evidence that points to the benefits of physical activity in people with epilepsy, which results in a reduction in the number of seizures, better health, stronger self-confidence, less alienation and quality of life in general. In favor of physical activity, the fact that educated people are able to recognize which activity can endanger their health also speaks in favor of physical activity. However, the majority of epilepsy patients will remain inactive, which gives health professionals and physiotherapists the task of encouraging physical activity, informing the patient, family and community about the benefits associated with regular physical activity. |
