Kawasakijeva bolest je samoograničavajući vaskulitis nepoznate etiologije koji je karakteriziran vrućicom, osipom, konjuktivitisom, promjenama oralne sluznice, crvenilom i oteklinom dlanova i tabana te mogućim artritisom malih zglobova, cervikalnom limfadenopatijom, a u dijela bolesnika dilatacijom i aneurizmatskim proširenjem koronarnih i drugih arterija. Osnovna je svrha liječenja prevenirati dugotrajne posljedice poglavito abnormalnosti koronarnih krvnih žila. U akutnoj fazi daje se aspirin i to protuupalna doza. Standardno se tijekom prvih deset dana bolesti daju IVIG (2 g/kg) i aspirin. Proces zdravstvene njege počinje utvrđivanjem potreba za zdravstvenom njegom, a obuhvaća prikupljanje podataka, njihovu analizu i definiranje problema (dijagnoze). Kada je riječ o djeci onda su najčešće u pitanju sekundarni izvori informacija, roditelji. Oni su najvažniji izvor podataka jer su neprestano uz svoju djecu i najbolje poznaju njihovo ponašanje i reakcije. Medicinska sestra osim fizičke pomoći, pruža psihičku podršku i provodi edukaciju. Medicinska sestra koja radi s djecom nema samo jednu osobu u skrbi već i roditelje. Pristup medicinske sestre prema pacijentu i roditeljima mora biti prožet strpljivošću i empatijom. Edukacija mora biti prilagođena djetetovim kognitivnim sposobnostima i kognitivnim sposobnostima njegovih roditelja. Medicinska sestra mora pružati psihološku podršku roditeljima i djetetu. Edukacija roditelja je usmjerena na bolest i na moguće ishode bolesti. U radu je prikazan slučaj dojenčeta u dobi od nepuna 3 mjeseca koje je na odjel primljeno radi visoke temperature i osipa po tijelu te je postavljena dijagnoza Kawasakijeve bolesti. Kroz prikaz slučaja prikazano je cjelokupno zbrinjavanje dojenčeta te uloga medicinske sestre u zbrinjavanju djeteta. Medicinska sestra osim znanja treba imati i iskustva jer dijete oboljelo od Kawasakijeve bolesti može biti vitalno ugroženo, a pravovremeno reagiranje je od velike važnosti.