Izraz dekubitus potječe od latinske riječi decumbere što znači ležati. Rabi se još i izraz dekubitalni vrijed (ulcus decubitalis). Prema definiciji EPUAP-a (European Pressure Ulcer Advisory Panel), dekubitus je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva nastalo zbog sile pritiska, sile vlaka ili trenja, odnosno njihovom kombinacijom. U definiciji NICE-a (National Institute for Health and Clinical Excellence; Velika Britanija) kao bitan čimbenik nastanka navedena je i vlažnost kože. Uslijed smanjene ili prekinute opskrbe krvlju dolazi do odumiranja tkiva (ishemička nekroza), a eventualno i dubljih struktura tkiva te se stvara dekubitus. Dekubitus je ograničeno oštećenje kože i/ili potkožnog tkiva nastalo uslijed dugotrajnog ležanja. Najčešće se stvara na regijama tijela izloženima pritisku na tvrdu, mokru i/ili neravnu podlogu kao i na područjima na kojima je slabije razvijeno masno tkivo. U etiologiji dekubitusa ono što je bitno spomenuti je imobilizacija tj. pritisak na podležeću kost, a bitan čimbenik u tome je hipestezija odnosno anestezija (smanjena osjetljivost ili neosjetljivost) tog dijela tijela. Dodatni elementi koji pogoduju nastanku dekubitusa su i inkontinencija te malnutricija. Kod zdravih osoba rijetko dolazi do razvoja dekubitusa jer kod ležanja često mijenjaju položaj, čak i nesvjesno dok spavaju. Za razliku od njih teško bolesne, komatozne ili paralizirane osobe, koje nisu sposobne izvoditi uobičajne pokrete, vrlo su sklone razvoju dekubitusa. Uz to takvi bolesnici često imaju znatno smanjen osjet neugode ili boli, znakova koji motiviraju osobu da se sama okrene ili zamoli sestru za promjenu položaja. Etiološki gledano, osim starije dobi bolesnika i nepokretnosti, do pojave dekubitusa dovodi sklop vanjskih (neudoban krevet, nečista i vlažna koža, sredstva za imobilizaciju, nabori na osobnom i posteljnom rublju, mjesto pritiska proteze, trahealne kanile ili trajnog katetera) i unutarnjih faktora (poremećaji metabolizma i prehrane, kardiovaskularni poremećaji, kronične i terminalne bolesti, ortopedski problemi, gubitak senzibiliteta kože). Uzimanje nekih lijekova iz grupe sedativa, analgetika i antihipertenziva, koji usporavaju protok krvi, također se svrstavaju među ozbiljne rizične čimbenike, stoga je potreban dodatni oprez u takvim slučajevima. Dekubitus ima četiri stupnja kojim definiramo opseg i veličinu dekubitalne rane te daljnji plan liječenja i zdravstvene njege. Liječenje je iznimno skupo i dugotrajno, a može biti konzervativno ili kirurško. Stoga – od iznimne je važnosti prevencija nastanka dekubitusa u kojoj ključnu ulogu ima medicinska sestra koja njeguje bolesnika [1].