Nesreće u djece predstavljaju javnozdravstveni problem u Hrvatskoj i u svijetu sa posljedicom trajnog invaliditeta. Iznimno su stresne i za dijete i za roditelje, i izazivaju prijeloman događaj sa fizičkim, psihičkim i socijalnim posljedicama žrtve koje se očituju na obitelj i na društvo u cjelini. Do 5 godine života mehanizmi nastanka ozljeda su padovi i otrovanja. Dojenčad najčešće padne sa stolova za previjanje i krevetića, a prilikom puzanja mu bivaju dostupne razne kemijske tvari i lijekovi. Znatiželja je važan segment u djetetovom životu pa je upravo i ona glavni pokretač nastanka ozljeda. U adolescentnoj dobi, radi nesigurnosti i želje za isticanjem, djeca najčešće posežu za eksperimentiranjem sa alkoholom i drogama te to najčešće dovodi do otrovanja. Osim padova i otrovanja razlog nastanka ozljeda predstavljaju i prometne nesreće. Mlađa djeca najčešće stradavaju zbog nepravilnog korištenja autosjedalice, dok starija djeca češće stradavaju kao suvozači bez primjerene zaštitne opreme. Nesreće u djece se mogu spriječiti i to na način da se osmišljavaju i provode preventivni edukativni programi namijenjeni djeci koji upozoravaju na moguće opasnosti, na negativne posljedice, na koji način spriječiti nesreću te kako i kada preventivno djelovati uz provođenje mjera zaštite. Prevencija podrazumijeva zdravstveno prosvjećivanje šire javnosti, a posebno roditelje, te bi trebala započeti već prenatalno, edukacijom trudnica i obitelji o mogućim opasnim utjecajima. Tu posebnu ulogu ima medicinska sestra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, te razne promotivne kampanje. Dobro poznavanje epidemiologije nastanka nesreća jedan je od glavnih preduvjeta za uspješnu prevenciju.