| Sažetak | Istraživanja o narativima u video igrama postaju sve važnija u akademskim diskursima o interaktivnim medijima. Istraživači kao što su Hartmut Koenitz, Marie-Laure Ryan i Gonzalo Frasca značajno su doprinijeli razumijevanju kako video igre implementiraju narativne elemente te kako se ti elementi razlikuju od onih u tradicionalnim medijima poput književnosti i filma. Koenitz, na primjer, proučava video igre kao medij za interaktivne narative, naglašavajući potrebu za razvojem specifičnih teorijskih okvira za analizu ovih priča. Istraživanja na ovom području usredotočena su na ispitivanje kako elementi igre poput pravila, interaktivnosti i proceduralnosti utječu na konstrukciju priče.
Proučavanje narativa u video igrama obuhvaća različite metode i teorijske okvire. Janet Murray, primjerice, razvila je ključne kategorije za razumijevanje interaktivnih narativa, dok su analize drugih istraživača pokazale da video igre mogu integrirati narativne elemente na način koji se značajno razlikuje od tradicionalnih narativa, omogućujući različite oblike priče i iskustava.
Ova istraživanja imala su značajan utjecaj na razumijevanje video igara kao narativnog medija. Umjesto jednostavnog kopiranja tradicionalnih narativa iz književnosti ili filma, video igre nude jedinstvene pristupe koji uključuju interaktivnost, proceduralnost i fleksibilnost. Također, pojam "ludonarrativne disonance", koji opisuje sukob između narativa igre i mehanike igre, pokazuje kako se narativ i pravila mogu sukobiti, pružajući uvid u složenost video igara kao narativnih medija.
Na temelju ovih analiza, jasno je da je za razumijevanje narativa u video igrama potrebno razviti specifične teorijske okvire koji mogu adekvatno obuhvatiti sve aspekte ovog medija, potičući daljnja istraživanja i razvoj novih teorija koje se usredotočuju na jedinstvene aspekte narativa u video igrama. |
| Sažetak (engleski) | Research on narratives in video games is becoming increasingly important in academic discourses on interactive media. Researchers such as Hartmut Koenitz, Marie-Laure Ryan, and Gonzalo Frasca have contributed significantly to the understanding of how video games implement narrative elements and how these elements differ from those in traditional media such as literature and film. Koenitz, for example, studies video games as a medium for interactive narratives, emphasizing the need to develop specific theoretical frameworks for analyzing these stories. Research in this area focuses on examining how game elements such as rules, interactivity, and procedurality affect story construction.
The study of narrative in video games encompasses various methods and theoretical frameworks. Janet Murray, for example, has developed key categories for understanding interactive narratives, while other researchers' analysis have shown that video games can integrate narrative elements in a way that is significantly different from traditional narratives, enabling different forms of story and experiences.
This research has had a significant impact on the understanding of video games as a narrative medium. Rather than simply copying traditional narratives from literature or film, video games offer unique approaches that include interactivity, procedurality, and flexibility. Also, the term "ludonarrative dissonance," which describes the conflict between a game's narrative and game mechanics, shows how narrative and rules can clash, providing insight into the complexity of video games as narrative media.
Based on these analyses, it is clear that in order to understand narrative in video games, it is necessary to develop specific theoretical frameworks that can adequately encompass all aspects of this medium, encouraging further research and the development of new theories that focus on unique aspects of narrative in video games. |
