Komunikacija spada u osnovne životne potrebe svakog čovjeka. Posebnost komunikacije u zdravstvu jest da osim informacijskoga ima i terapijski karakter. U komunikacijskom odnosu s pacijentom zdravstveni djelatnici su izloženi situacijama koje često prelaze očekivane i adekvatne okvire. Pacijentove osnovne životne potrebe su u većini slučajeva dodatno opterećene složenim medicinskim i psihološkim problemima. Pružajući zdravstvenu njegu i skrb medicinske sestre/ tehničari se mogu suočiti s raznim oblicima nasilja. Iako se većina nasilničkih situacija dešava na hitnom prijemu i na odjelima psihijatrije, nasilju su izloženi i djelatnici na drugim odjelima i u ostalim zdravstvenim ustanovama. Agresivan pacijent predstavlja profesionalan izazov medicinskom osoblju. Deeskalacijske metode služe neutralizaciji agresije. Kod neuspjeha deeskalacijskih terapijskih tehnika poseže se za drugim načinima smirivanja pacijenta poput brze trankvilizacije, fizičkog sputavanja i izolacije pacijenta. Neuro-lingvističko programiranje predstavlja metodu razvoja osobnosti i komunikacijski trening u području supervizije, pedagogije, savjetodavnog rada, sporta, psihologije, medicine. Ono predstavlja alat kojim možemo riješiti vlastita stanja i probleme koristeći potencijale unutar nas samih. Osnovna bit ove metode jest modeliranje vlastitog ponašanja kojim ćemo postići željene rezultate. Korištenje neuro-lingvističkog programiranja, prilikom deeskalacije, predstavlja pristup koji objedinjuje psihološke tehnike i vještine komunikacije temeljene na humanističkoj psihologiji. Primjena neuro-lingvističkog programiranja kao oblika psihoterapije predstavlja mogućnost rješavanja pacijentovih problema iz područja psihosomatskih bolesti, poremećaja hranjenja, fobija, PTSP-a, neuroza, afektivnih i shizofrenih psihoza, ovisnosti ili zlouporabe alkohola, droga ili lijekova, razvojnih smetnji svake dobne skupine.