Sažetak | Kao rezultat s jedne strane porasta očekivanoga trajanja života, a s druge strane smanjenog
nataliteta, odnosno fertiliteta, došlo je do povećanja udjela starijih osoba u cjelokupnoj populaciji
Hrvatske. Sukladno demografskim trendovima kao i razvoju prava osoba starije dobi, posljednjih
desetljeća međunarodne organizacije upozoravaju na sve veći problem nasilja nad osobama starije
dobi u ustanovama, koji predstavlja osobni i društveni problem. Svjetska zdravstvena organizacija
je 2002. godine definirala zlostavljanje osoba starije dobi kao pojedinačan ili ponavljajući čin ili
nedostatak odgovarajućeg postupanja, koje se događa u bilo kojem odnosu očekivanja i povjerenja,
a koje uzrokuje štetu, bol, nepriliku i/ili nevolju starijoj osobi. Nasilje nad osobama starije dobi
može se zbivati u privatnosti doma, u ustanovi i strukturalno. Kod osoba smještenih u ustanovama,
zlostavljanje se može javiti kod hranjenja, kupanja, oblačenja, uzimanja lijekova i sl. Svjetska
zdravstvena organizacija razlikuje psihičko, tjelesno, materijalno i seksualno zlostavljanje te
zanemarivanje. Općenito se može reći da posljedice zlostavljanja osoba starije dobi imaju četiri
moguće dimenzije, a to su tjelesna, psihička, društvena i bihevioralna odnosno dimenzija ponašanja.
Radi zaštite od zanemarivanja i zlostavljanja osoba starije dobi, nužno je razvijati programe
prevencije koji slijede modele javnozdravstvenog pristupa, a koji obuhvaćaju mjere i akcije: na
individualnom planu, međusobnim odnosima u neposrednoj okolini, kao i na širem društvenom
planu. |