Psihijatrija je grana medicine koja se bavi proučavanjem mentalnih poremećaja, liječenjem i rehabilitacijom osoba s takvim poteškoćama. Mentalno zdravlje osobe je dio općeg zdravlja te predstavlja vrlo važan resurs za pojedinca i naciju. U psihijatriji hitna su sva ona stanja koja sadržavaju promjenu misaonog i emocionalnog sadržaja te interakciju s okolinom. Sama srž mentalnog poremećaja je stalna nepredvidivost, ispadi u ponašanju i opasnost za samog bolesnika i njegovu okolinu te takvo stanje zahtijeva hitnu intervenciju medicinskog osoblja da bi se smanjile patnje za bolesnika i mogućnost ugrožavanja okoline koja ga okružuje. Ujedno hitnost označava i pravodobnost pružanja pomoći kako bi se spriječio prelazak u teže psihičko poremećeno stanje. Medicinske sestre, kao dio medicinskog osoblja za zbrinjavanje pacijenata sa nekim od hitnih psihijatrijskih stanja imaju vrlo važnu ulogu u procesu zdravstvene skrbi, jer upravo temeljem njihovog odnosa sa pacijentom i svojevrsnom empatijom te sudjelovanju u informiranju o problemima i mogućnostima, pacijent doživljava neku sigurnost od svoje okoline. Sestrinstvo je profesija usko vezana uz rad s ljudima, kao bolesnicima ili suradnicima. Svjesnost o postojanju empatije u ovom zanimanju je važna. Medicinska sestra bi trebala imati sposobnost razumjeti bolesnika, svoje suradnike, a i samu sebe. Sa takvim ponašanjem osoba se ne rađa te bi se trebalo kroz život učiti kako se tako ponašati. Empatija je sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja druge osobe i razumijevanje njenog položaja (npr. patnje, ugroženosti) na osnovi percipirane ili zamišljene situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Iako postoji suptilna razlika između suosjećanja i empatije, velika većina ove termine poistovjećuje. Suosjećanje pretpostavlja sažaljenje zbog gubitka nekog ili nečeg, dok empatija pretpostavlja osjećati s drugim, razumjeti i uvažavati tuđe osjećaje i misli. Ona je odlučujući faktor u međuljudskim odnosima, empatija se ne može glumiti. Svi se rađamo s određenim predispozicijama za empatičko razumijevanje, no o samom razvitku takvog ponašanja uvelike ovisi o poticajima iz okoline, učenju razumijevanja drugih, gledanje iz tuđe perspektive, zauzimanje različitih uloga. Mnogi posjeduju sposobnost empatije, ali imaju poteškoća u iskazivanju te djeluju hladno, dok neki pretjeruju sa njome te djeluju preblisko.