Ljudsko se tijelo sastoji od milijuna stanica koje oblikuju sve dijelove našeg tijela. Među njima se, dakako, nalaze i živčane stanice koje nam omogućuju kontrolu našega tijela i reagiranja na svijet oko nas. Da bi se razumjela psihička trauma, vrlo je važno poznavati funkcije kore velikog mozga, limbičkog sustava i živčanih stanica. Kada mozak izvrši procjenu opasnosti, u psihi žrtve se javlja još jedan simultani odgovor na izvanredno stanje. Ta mobilizacija mozga uključuje korteks, limbički sustav i transmitere norepinefrin, endorfine i serotonin. Na sličan način nazočnost norepinefrina i endorfina, izgleda je uključena u razvoj nametljivih simptoma – nametljivih sjećanja, iznenadnih prisjećanja i noćnih mora. S pomoću ta dva neurotransmitera traumatsko se iskustvo i način na koji na nj reagiramo urezuju u naše sjećanje. Traumatski događaji mogu biti prirodne katastrofe, ljudima izazvane katastrofe, rat, teške prometne nezgode, psihičko zlostavljanje, tjelesno nasilje i zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, te različita stanja životne ugroženosti, kao i drugi ekstremni životni događaji. Posttraumatski stresni poremećaj se definira kao patološka anksioznost koja se obično razvija nakon individualnog iskustva proživljavanja ili svjedočenja teške traume, koja uključuje prijetnju tjelesnom integritetu ili životu individue ili druge osobe. U vezi sa bolesnicima koji boluju od PTSP-a postoje mnoge dvojbe, oprečni stavovi, predrasude, nerazumijevanje. Iako ratna stradavanja nisu jedini uzrok PTSP – a ona su dospjela u središte događanja i rasprava, a o svim ostalim uzrocima se vrlo malo govori. U Hrvatskoj se sve više o njemu govori nakon ratnih stradavanja u Domovinskom ratu. Iako u Hrvatskoj nisu provedena sustavna epidemiološka istraživanja u svezi broja psihotraumatiziranih osoba u ratu, prema podacima Vlade Republike Hrvatske procjenjuje se da je najmanje 1.000.000 ljudi bilo izravno izloženo nefunkcioniranju, ili su uzroci ponašanja dosegnuli razinu kriterija za postavljanje dijagnoze PTSP-a, ili će ostati čak ispod praga svijesti. U radu je definiran PTSP, te je prikazan povijesni tijek dijagnostike PTSP – a, te promjene naziva istog od „šok od granate“ pa do današnje terminologije istog. Navedeni su epidemiološki podatci te faktori rizika kao i etiologija i uzroci nastanka PTSP-a. Opisana je klinička slika te dijagnostika i specifični dijagnostički kriteriji u postavljanju dijagnoze istog. U nastavku rada opisana je stigmatizacija i negativni naglasak na bolesnike koji boluju od PTSP -a te osjećaji i problemi sa kojima se stigmatizirani bore. Opisana su načela zdravstvene njege, uloga medicinske sestre u pristupu i liječenju oboljelih. Opisan je proces zdravstvene njege, moguće i najčešće sestrinske dijagnoze, ciljevi i intervencije.