Shizofrenija je jedna od teških i najčešćih psihotičnih poremećaja. Ime bolesti dolazi od grčkih riječi schizo = cijepam i fren = razum. Naziv shizofrenija prvi je upotrijebio Eugen Bleuler 1911. godine, a do tada je bila poznata pod nazivom Dementia precoex. Obilježava ju gubitak dodira sa stvarnošću, halucinacije, iluzije, neorganizirani govor i ponašanje, ograničeni emocionalni rasponom i društvena disfunkcija. Točan uzrok nastanka još nije poznat, ali se smatra da je uzrok interakcija genetskih, psiholoških, bioloških i društvenih čimbenika. Prema podacima SZO od shizofrenije u svijetu boluje 45 milijuna ljudi, a u Hrvatskoj 18 000. Prvi simptomi se javljaju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Podjednako se javlja u oba spola pri čemu je uočena razlika u životnoj dobi javljanja. Najčešće je u muškaraca u dobi od 15-24 godina, a u žena u dobi od 25-34 godina. Parafrenijom se naziva ako se pojavi u ranoj adolescenciji ili kasnijoj životnoj dobi. Bolest pogađa sve dimenzije ljudskog bića, razara osobnost s izraženim oštećenjem radnog, obiteljskog i socijalnog funkcioniranja. Simptomi se svrstavaju u više skupina, a najčešće ih dijelimo na negativne i pozitivne. Dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze shizofrenije je međunarodna klasifikacija bolesti MKB 10. Simptomi moraju trajati ≥ 6 mjeseci, uključujući simptome aktivnog stadija koji traju barem jedan mjesec kako bi se postavila dijagnoza shizofrenije. Postoji više tipova shizofrenije: shizofrenija simplex, paranoidni tip, hebefreni, katatonički, nediferencirani tip i shizoafektivna forma. Svaki od tipova shizofrenije ima specifičnu kliničku sliku. Shizofrenija zahtijeva dugotrajno liječenje, ponekad i doživotno. Važno je liječenje započeti što ranije, a sam ishod bolesti je nepredvidiv. Lijekovi izbora su antipsihotici, osim njih u liječenje treba uključiti psihoterapijske i socioterapijske metode, te psihoedukaciju bolesnika i njegove obitelji. Medicinska sestra u radu sa shizofrenim bolesnicima mora imati određene vještine komunikacije, puno strpljenja i stručnog znanja. Procjenom stanja oboljelog i kontinuiranim prikupljanjem podataka medicinska sestra izrađuje plan zdravstvene njege. Plan mora biti individualan, a intervencije prilagođene pacijentovim mogućnostima.