U ovom radu će biti predstavljena zdravstvena njega bolesnika oboljelih od shizofrenije. Shizofrenija je obilježena gubitkom kontakta sa stvarnošću, različitim vrstama halucinacija koje se pojavljuju kao lažno perceptivne pojave, deluzijama kod kojih su karakteristična neka umišljena uvjerenja koja ne postoje. Takav bolesnik je dezorganiziran što se tiče ponašanja i govora, poremećena je sposobnost za rješavanje problema, ograničen je raspon emocija. Simptomi započinju već u adolescenciji ili u vrlo ranoj odrasloj dobi. Prema MKB10, pacijent mora simptome imati 6 ili više mjeseci . Shizofrenija se podjednako javlja u muškaraca i žena, pri čemu je uočena razlika u dobi pojave bolesti. Rizik obolijevanja je najveći u muškaraca između 15. i 24. godine, a žena između 25. i 34. godine. Uzrok shizofrenije još uvijek nije poznat. Liječenje ima više faza: farmakoterapija, psihoterapija te rehabilitacija. Pojavnost shizofrenije je stalna u raznim kulturama, iako joj je prevalencija diljem svijeta otprilike 1% dok se spolno ne razlikuje. Na pojavu shizofrenije utječu socijalno-ekonomski uvjeti, pa se tako češće pojavljuje kod ljudi nižih društvenih slojeva. Simptomi shizofrenije se razlikuju ovisno o tipu: paranoidni tip, dezorganizirani tip te nediferencirana, rezidualna i shizofrenija simpleks kao najčešća. Simptomi shizofrenije mogu biti: pozitivni, negativni, kognitivni i afektivni. Liječenje shizofrenog bolesnika je vrlo složen proces, medicinska sestra je važna u provođenju zdravstvene njege. Medicinska sestra prati i prepoznaje simptome te se uključuje u liječenje. Pomaže pacijentu i potiče ga na održavanje i očuvanje zdravlja, prati tjelesnu težinu, potiče aktivnost, pomaže kod komunikacije, podrška mu je u suočavanju sa stresom. Medicinska sestra mora upozoriti pacijenta i njegovu obitelj na moguće posljedice bolesti, objasniti remisiju i prepoznavanje ponovnog povratka bolesti.