Sažetak | Karcinom vrata maternice jedno je od najčešćih sijela karcinoma kod žena u svijetu, a
kao jedan od najvažnijih uzročnika u literaturi navodi se infekcija Humanim papilomavirusom.
Do danas je poznato više od 200 različitih tipova virusa, od toga više od 40 ih zahvaća spolni
sustav, a mogu se podijeliti na tipove visokog i niskog rizika. Visokorizični tipovi povezuju se s
nastankom genitalnih i ekstragenitalnih karcinoma, dok niskorizični tipovi uzrokuju dobroćudne
anogenitalne promjene i intraepitelne lezije materničnoga vrata niskog stupnja. Prijenos virusa se
ostvaruje izravnim kontaktom kože spolnih partnera, neizravno putem kontaminiranih predmeta,
autoinokulacijom iz okolnih područja kože te prolazom ploda kroz inficirani porođajni kanal.
Osim HPV-a, rizični faktori za nastanak karcinoma vrata maternice su rano stupanje u spolne
odnose, promiskuitetno ponašanje, nezaštićeni spolni odnos, prethodne spolne bolesti i infekcije
genitalnog sustava, konzumacija duhanskih proizvoda, dugotrajno (višegodišnje i uzastopno)
uzimanje oralnih kontraceptiva, niži socioekonomski status, starija životna dob, neredoviti
ginekološki pregledi. Karcinom vrata maternice, u prvotnoj fazi, nerijetko je bez simptoma.
Ukoliko postoje simptomi, oni mogu biti u vidu: sukrvavog iscjetka iz rodnice, bezbolno
krvarenje, bol te osjećaj nelagode tijelom snošaja. Pri postavljanju dijagnoze koriste se sljedeći
pregledi, odnosno pretrage: ginekološki pregled u spekulima i rektovaginalni palpacijski pregled,
koposkopija i biopsija, endocervikalna kiretaža, ultrazvučni pregled, citoskopija, infuzijska
urografija, rektosigmoidoskopija, kompjuterizirana tomografija, magnetna rezonancija,
rendgenska snimka pluća, te scintigrafija.
Uloga medicinske sestre pri dijagnostici karcinoma vrata maternice je osim u fizičkoj
pripremi, istaknuta i u psihičkoj koja će pridonijeti većoj suradljivosti pacijentice, boljoj
učinkovitosti i smanjenju komplikacija. Liječenje karcinoma vrata maternice ovisi o stadiju
bolesti, a može biti: kirurško, zračenjem, kemoterapijom i kombinirano. Neosporna je uloga
medicinske sestre, od provođenja preventivnih mjera i upoznavanja populacije sa rizničnim
čimbenicima, te edukacije o odgovornom spolnom ponašanju. Nadalje, sestrinska skrb
esencijalna je kod postavljanja dijagnoze maligne bolesti, tijekom prijeoperacijskog,
intraoperacijskog i postoperacijskog perioda, ali i nakon njega, kroz redovite kontrolne preglede,
te djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, odnosno patronažne službe. Kod pacijentica čija
bolest ne reagira na liječenje, nastoji se palijativnom skrbi ublažiti bol i neugodne simptome
bolesti, te na taj način održavati kvalitetu života pacijentice i njene obitelji. |
Sažetak (engleski) | Cervical cancer is one of the most common cancers in women worldwide, and as many
different studies have shown one the most important risk factors is the Human papillomavirus
infection. Up until today there is more than two hundred known types of Human papillomavirus
and more then forty can be associated with the human reproductive system. Usually we put them
in two groups: low-risk and high-risk types. High risk types are associated with the occurrence of
genital and extragenital cancers, while low-risk types often cause benign anogenital changes
(warts) and intraepithelial lesions of the cervix. The virus can be transmitted by direct skin
contact between partners, indirectly through contaminated objects but also by autoinoculation
from surrounding areas of the skin and to an infant as the child passes through the infected birth
canal during delivery. Besides HPV there are other risk factors for the cervical cancer, such as
earlier first sexual intercourse, promiscuity, unprotected sex, previous STDs and genital system
infections, smoking, long term use of oral contraceptives, lower socioeconomic status, older age,
irregular gynecological examinations. In its first phase cervical cancer is often showing no
symptoms. If there are any they may vary: mild bleeding from the vagina, painless bleeding, pain
and discomfort during the intercourse. To make accurate diagnosis the following procedures are
used: speculum examination, rectovaginal palpation examination, colposcopy and biopsy,
endocervical curettage, ultrasound, cytoscopy, infusion urography, rectosygmoidoscopy,
computerized tomography, magnetic resonance, x-ray footage and scintigraphy. The role of a
nurse in the diagnosis of cervical cancer is, in addition to physical preparation, also emphasized
in the emotional support and preparation that will contribute to greater patient compliance,
improved efficacy and reduced complications. Cervical cancer treatment depends on the stage of
the disease and may be: surgical, radiation, chemotherapy, and combined.
The role of a nurse is undeniable, from preventive measures and the introduction of the
known risk factors to the population to education about responsible sexual behaviour.
Furthermore, nursing care is essential when diagnosing malignant disease, during preoperative,
intraoperative and postoperative periods, but also later through regular check-ups and primary
health care or patrons' services. For the patients unresponsive to the given treatment the only
option left is palliative care whose main goal is to manage the pain and unpleasant symptoms of
the disease, thereby maintaining the quality of life of the patient and her family. |