Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću- ADHD jedan je od najčešćih poremećaja dječje i adolescentne dobi. To je poremećaj karakteriziran s povećanjem hiperaktivnosti, nepažnje te impulzivnosti. Simptomi poremećaja su različiti jer sve ovisi o starosti djeteta i stupnju razvoja. Da bi se postavila dijagnoza treba se poučiti klinička slika te uključiti dijagnostička pomagala, najvažniji je razgovor s roditeljima i djetetom te skale za procjenu ponašanja i neurološki pregled. Djeca kojima je dijagnosticiran poremećaj često se nazivaju zločestima, neposlušnim, problematičnim i lošim, a zapravo su u suštini vrlo nadarena i inteligentna. Uzrok poremećaja još nije poznat, ali se smatra da su simptomi povezani sa genskim nasljeđem, upotrebom droge ili alkohola, porođajnom traumom, zlostavljanjem ili pa zbog nekog psihološkog poremećaja. U dojenačkoj dobi dijete je aktivnije u odnosu na ostalu djecu. U predškolskoj dobi ne sluša, brzopleto odgovara na pitanja, nemirno je, ometa drugu djecu i teško se prilagođava rasporedu aktivnosti. Vršnjaci ga često izbjegavaju pa dijete postaje nesretno i doživi neuspjeh. U školskoj dobi teško se prilagođava rasporedu i dugom boravku u školi. Zbog svega rečenog, iskustvo s djecom koja imaju poremećaj ADHD često je neugodno. Djeca često doživljavaju kritike, neuspjehe, druga djeca ih odbacuju i izbjegavaju i kažnjava ih se za njihovo ponašanje. Roditelji su ti koji bi morali shvatiti njihov problem i pomoći djetetu u svakodnevnoj rutini. Također ključnu ulogu imaju suradnja roditelja i odgajatelja koji bi morali usklađivati potrebe svakog djeteta. Vrlo važnu ulogu u poremećaju ima i medicinska sestra. Ona radi s djetetom i obitelji i mora dobro poznavati poremećaj i simptome kako bi dobro educirala obitelj i ostale koji su u kontaktu s djetetom. Treba poboljšati komunikaciju između škola i kuće, davati podršku da bi djete moglo poboljšati svoje samopouzdanje i razviti osjećaj sigurnosti. Izlječenje od poremećaja je još uvijek nemoguće. Moguće je vrlo uspješno kontrolirati simptome, što dovodi do poboljšanja u odnosima s roditeljima, učiteljima i ostalom djecom.