Palijativna skrb temelji se na poboljšanju kvalitete života na samom kraju života. Čovjek je holističko biće, a pod tim se podrazumijeva njegova psihološka, fiziološka i duhovna komponenta. Najčešće se vodi briga o fizičkom i psihološkom aspektu, a duhovni se zanemaruje. Logoterapija je noviji pristup koji se sve više pokušava implementirati u svakodnevnu skrb. Utemeljitelj je Viktor Frankl koji je sam isprobao taj pristup suočavajući sa najgorim okolnostima u koncentracijskom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ono što zagovara logoterapija je pronalaženje smisla pa čak i u velikim patnjama. Logoterapija uči da postoji opći i objektivni smisao koji u ljudima budi odgovornost prema nekome ili nečemu. Teorija je sažeta u tri pojma: slobodna volja, volja za smislom i smisao života. Postoje različite situacija koje pokreću čovjeka u potragu za smislom koje ne moraju uvijek biti negativne, ali često i jesu. Isto kao i različite tehnike u logoterapiji kojima se pomaže ljudima u pronalasku osobnog smisla. Paradoksalna intencija i Sokratov govor su najvažnije tehnike koje se koriste u terapiji. Terapeuti imaju razne uloge, a najvažnije je da pomognu pacijentu u potrazi za smislom bez davanja konkretnih odgovora, nego samim navođenjem. Terapija se provodi kroz nekoliko faza, a u slučaju kada se rješenje i dalje ne može naći, često se upotrebljavaju priče i metafore koje navode na odgovor. Postoje različite etičke dileme s kojima se terapeuti svakodnevno susreću. Važno je zadobiti pacijentovo povjerenje, a isto tako važan je odnos s obitelji pacijenta koji uvijek mogu pomoći u potrazi za odgovorima. Medicinska sestra je neizostavna karika u palijativnoj skrbi i provodi najviše vremena s pacijentom, te općenito zna najviše kako se pacijent osjeća. S obzirom da se svakodnevno susreće sa umiranjem, često se i sama nađe u stresu i s gubitkom smisla. Teško je odrediti duhovne potrebe koje treba zadovoljiti. Pitanja koja se postavljaju vrlo su teška za komunikaciju i zahtijevaju povjerljiv odnos i razumijevanje, isto kao i znanje. U terminalnoj fazi najčešći psihički poremećaji su depresija i anksioznost, važno ih je prepoznati na vrijeme kako bi se moglo pristupiti na pravilan pristup rješavanju problema. Psihološka potpora pacijentu i obitelji jedan je od najvažnijih faktora, a isto tako zahtijeva znanje i vještine. Logoterapija je još uvijek nepoznata na području rada medicinskih sestara i brojni nisu upoznati sa samim pojmom.