Alzheimerova bolest (AB) najčešći je uzrok demencije. Glavno kliničko obilježje jest podmukla i postepena progresija oštećenja spoznajnih funkcija, a slabljenje zapamćivanja je najizraženiji i najstalniji znak. Budući da nema kauzalnog liječenja, liječenje se svodi na simptomatsko. Upravo zbog toga sestrinska je skrb važna komponenta cjelokupnog procesa liječenja pa je u nju potrebno uložiti mnogo strpljenja i razumijevanja. Skrb za osobu oboljelu od AB smatra se najzahtjevnijim oblikom skrbi zbog progresivnog tijeka bolesti i potrebe za dugotrajnom i intenzivnom njegom. Obiteljski skrbnici zbog zahtjevnosti svakodnevnog života, više nisu u mogućnosti skrbiti za člana obitelji pa se često odlučuju na smještaj oboljele osobe u instituciju. S povećanjem oboljelih od AB u ustanovama za dugoročnu skrb, formalni njegovatelji sve će se češće susretati s pacijentima oboljelima od ove bolesti. Formalni njegovatelji svakodnevno se suočavaju s mnogim izazovima vezanim uz skrb za oboljele od AB. Prema Rusac (2011.) skrb za osobe smještene u domove za starije i nemoćne podrazumijeva uvažavanje osobnih razlika, dostojanstva i individualnosti svake osobe. Temeljna uloga formalnih njegovatelja, prije svega, pomoći je oboljeloj osobi u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba. Cilj je ovog istraživanja dobiti uvid u rad formalnih njegovatelja zaposlenih u ustanovama koje pružaju skrb oboljelima od AB. Za potrebe istraživanja osmišljen je posebno strukturiran upitnik. U istraživanju je sudjelovalo 43 ispitanika, formalnih njegovatelja iz različitih ustanova. Rezultati istraživanja pokazuju da formalni njegovatelji primjenom različitih aktivnosti integriraju oboljele u društvo te podižu njihovu kvalitetu života. AB utječe prvenstveno na kvalitetu života oboljelih, a ne toliko na duljinu njihovog života. Rezultati istraživanja pokazuju važnost holističkog pristupa u radu s ovom populacijom oboljelih. Formalni njegovatelji u svome radu trebaju usvojiti načela holističke komunikacije kako bi učinkovito komunicirali s oboljelima. Poznato je da su formalni njegovatelji koji su uključeni u proces skrbi izloženi pojačanom stresu pa je to izuzetno zahtjevan posao. Postoji potreba za sustavnim obrazovnim programima kako bi se poboljšalo znanje i vještine te ublažio stres formalnih njegovatelja koji skrbe o ovoj populaciji. Izuzetno je važno da okolina održi atmosferu koja podupire oboljele kako bi osigurali da, bez obzira na njihove kognitivne sposobnosti, imaju mjesto u društvu i da se njihov identitet vrednuje.