Cijela povijest umjetnosti jest svojevrsna slika ljudske povijesti, odnosno političke, kulturne i društvene situacije nekog razdoblja. Često, ova je slika uvjetovana svjetonazorima i željama naručitelja, umjetnikovog sponzora te samim time ona nije realna niti izražava stvarne osjećaje umjetnika. U novijoj povijesti umjetnosti, ovakvi odnosi se ruše, te umjetnost postaje sama sebi svrhom. Posebno u dvadesetom stoljeću dolazi do revolucionarnih promjena u umjetnosti, kao rezultat prisutnosti sve veće slobode te raznih mogućnosti stvaranja, javljaju se novi pravci i stilovi, a umjetnost dobiva novo značenje. Jedan od takvih slobodnih i modernih stilova je i minimalizam. Za minimaliste, slika je samo slika, a ona je platno s bojom. Umjetnik sad može izraziti svoje osjećaje, bez manipulacije značenjem, a minimalisti čak odlaze toliko daleko da odbacuju i tradicionalna značenja simbola. Sva važnost stoga leži u oku i doživljaju promatrača. Kako bi se u potpunosti shvatilo minimalizam, važno je razumjeti okolnosti njegova nastanka, likovni jezik kojim se služi, problematiku, ali i vrijednost i cilj. U skladu s time, u radu je kroz primjer minimalističke grafike analiziran minimalizam kao vizualni izričaj nekad i danas. U tome su uvelike pomogli radovi umjetnika Kazimira Maljevića, Franka Stelle te drugih umjetnika minimalista.