Razvoj nove medijske tehnologije potiče promjene u načinu rada samih medija, a i uzrokuje promjene u ljudskom ponašanju. Svaka generacija ima specifičan dodir s medijima koji su u njihovim formativnim godinama bili najaktualniji, stoga postoji potreba za istraživanjem čimbenika različitosti u karakteru zajednica i pojedinaca. Koncept medijskih generacija funkcionira kao posebna primjena kulturnog pristupa prema dobi, tj. prema generacijama. One su konstruirane kao kolektiv koji uzrokuje promjenu u korištenju medijskih tehnologija koje su im u tom vremenskom rasponu dostupne. Sociolozi su tako odredili nazive i vremenski raspon generacija, no još uvijek ne postoje standardizirana imena i točne godine koje svaka generacija obuhvaća. Prema Pew Reasearch Centru, generacije dijelimo na: tihu generaciju (rođeni prije 1946. godine), baby bommere (1946. – 1964.), generaciju X (1965. – 1980.), milenijalce (1981. – 1996.) i generaciju Z ili postmilenijalce (rođeni nakon 1997. godine). U ovom radu obuhvaćamo tri najmlađe generacije zbog toga što su oni imali priliku odrastati u vremenu najbrže rastućih tehnoloških promjena. Marketinške agencije također najviše zanimaju ove generacije te pokušavaju smisliti na koje će načine privući pozornost onima koji trenutno posjeduju najjaču potrošačku moć. Pitanje koje se postavlja je hoće li tradicionalni mediji (poput novina, radija i televizije) uspjeti održati korak s vremenom i na koji se oni način prilagođavaju izbirljivim konzumentima medija. Na kraju teorijskog djela, vidjet ćemo istraživanje u kojem ćemo saznati podudaraju li se rezultati konzumacije medija s našim hipotezama.