Svaka tvrtka tokom svog poslovanja ima isti cilj, a to je da postane primijećena na tržištu. Potrošači su glavni fokus za samu organizaciju jer bez njih njihovo poslovanje nema nikakvu svrhu. Cilj poslovanja je probiti se na tržište te na istom konkurirati sa ostalim tvrtkama istog ili sličnog proizvoda. Kako bi se poduzeća na tržištu mogla razlikovati, ona moraju stvoriti svoju prepoznatljivost i uočljivost, a to rade upravo stvaranjem svoje marke. Od početka ljudske povijesti pri kupnji smo se sporazumijevali takozvanim markama. Marka (eng. brand) se sastoji od naziva i/ili znaka marke te ostalih elemenata te aktivnosti koje proizvođači dodjeljuju nekom proizvodu, ideji ili usluzi kako bi sebe i proizvod predstavili tržištu na jedinstven način kako bi se razlikovali od konkurencije, definira Vranešević (2007:10). Ono što marku čini markom su upravo njezini elementi: naziv marke, znak marke (logotip, simbol), ambalaža marke, boja marke, plakati, brošure i ostali tiskani promidžbeni materijali marke te likovi (maskote, zaštitna lica). Svaki od tih elemenata ima svoju ulogu u stvaranju marke i njezinog identiteta te trebaju prikazivati jednu cjelinu koja će stvarati asocijacije na samu marku. Vranešević (2007:11) ističe kako se marka može razviti za sve. Bio to proizvod, usluga, ideja, sve ono za što postoji ponuda i potražnja te tvrdi da komuniciranje marke čine zbroj značajki proizvoda ili usluga, a vrijednost marke zbroj značajki proizvoda ili usluga i razlikovna vrijednost. Razlikovna vrijednost označuje racionalnu i emocionalnu dodatnu vrijednost koju zaposlenici kompanije i klijenti osjećaju zbog marke što rezultira većom cijenom koja se zbog marke dodaje „običnom“ proizvodu. Predmet istraživanja ovog završnog rada je utjecaj marke na mišljenje i stavove potrošača na odluku o kupnji.