U hrvatskoj kinematografiji redateljica ima jako malo, posebno u igranom dugometražnom filmu, koji je i najpopularniji. U ovom diplomskom radu istražili smo period od osamostaljenja Republike Hrvatske do danas (1990.-2020.) kako bismo utvrdili koliko su snimljenih filmova režirale žene te kakva je njihova medijska prezentacija. U prvom dijelu rada, povijesno-teorijskom, najprije smo objasnili neke od osnovnih filmskih pojmova, a definirali smo i po čemu se igrani dugometražni film razlikuje od druge dvije filmske vrste, dokumentarnog i eksperimentalnog. Nakon kratkog osvrta na početke svjetske i europske kinematografije, osvrnuli smo se i na početke filma u Hrvatskoj, između ostalog spomenuvši i prvi hrvatski dugometražni film te prvi dugometražni hrvatski film u ženskoj režiji. Kako se u radu fokusiramo na hrvatsku kinematografiju u samostalnoj Hrvatskoj (1990.-2020.), valjalo je spomenuti i neke od najpoznatijih redatelja i filmova iz suvremenog doba. U istraživačkom dijelu rada, najprije smo predstavili svih 14 redateljica, u čijim smo profilima izložili i sinopsise njihovih filmova te analizirali njihovu medijsku prezentaciju. Medijsku prezentaciju pojedine redateljice istražili smo metodom analize sadržaja triju najčitanijih hrvatskih portala (Dnevnik.hr, Večernji.hr i 24sata.hr), upisivanjem ključnih riječi (ime/na i prezime/na redateljica) u tražilice na portalima. Nadalje, također u istraživačkom dijelu rada, obradili smo neke statističke podatke kako bismo dokazali podzastupljenost hrvatskih redateljica. Analizom statističkih podataka usporedili smo mušku i žensku režiju cjelovečernjeg filma, popisali filmove i redateljice, žanrovsku podjelu, nagrade na Pulskom filmskom festivalu.