Alzheimerova demencija je progresivna degenerativna bolest koja se očituje propadanjem kognitivnih funkcija. Bolest najčešće počinje iznad 65.godine života. Rizični čimbenici koji utječu na pojavnost ove bolesti su dob, spol, rasa, traume glave,genska predispozicija. Alzheimerova demencija je veliki svjetski javnozdravstveni problem. Svake godine se povećava broj oboljelih i troškovi za liječenje i istraživanje bolesti premašuju sva očekivanja. Alzheimerova demencija liječi se na mnoge načine, počevši od farmakoloških pripravaka do radnih terapija. U samom liječenju sudjeluju mnogi stručnjaci. Bolest se ne može izliječiti, ali se može usporiti njezino napredovanje. Zbog promjena koje se događaju kod oboljelih sa napredovanjem bolesti, kvaliteta života postaje sve lošija. Oboljelima propadaju kognitivne funkcije, zaboravljaju svoj identitet, zaboravljaju svoje bližnje, slabi im motorna funkcija,postaju dezorijentirani. Loša komunikacija postaje odraz ovih promjena. Komunikacijom izražavamo svoje želje, osjećaje i svoje potrebe. Gubitkom komunikacijskih sposobnosti oboljelima opada kvaliteta života. Postoje mnogi načini koji su razvijeni u svrhu lakšeg komuniciranja sa oboljelima. To su integrativna validacija, koja se bazira na osjećajima i potrebama oboljelih, bazalna stimulacija i „snoezeelen“ multisenzorsko okruženje koji se baziranju na povećanju senzornih sposobnosti.