Sažetak | Pojam infodemije u razgovorni je diskurs ušao pojavom koronavirusa i koronakrize, iako je, možda ne tako jasno definiran, vjerojatno postojao i ranije. No, izbijanjem koronavirusa, mediji su odjednom bivali preplavljeni vijestima i raznoraznim informacijama o toj temi. Dojam je da nije bilo važno poštivati određene postulate novinarstva, već samo iznositi mišljenja, želje i razne zaključke, bez oslanjanja na činjenice, odnosno na provjerene podatke.
Dodatni problem takvoj pojavi predstavlja i internet koji je odavno postao sastavni dio svakodnevnog života i jedna od gorućih tema rasprava u svim segmentima društva. Učinci interneta uistinu su razni, i pozitivni i negativni, kao i mnogih drugih tehnologija. Online platforme, na primjer, sjajan su izvor informacija u kontekstu edukacije, omogućuju jednostavan pristup trgovinama i kupovini, brz način sporazumijevanja i saznavanja vijesti, komunikacije s prijateljima i još mnogo toga. No, istovremeno, nove komunikacijsko-informacijske tehnologije prodrle su u sve sfere društvenog i privatnog života.
U tom kontekstu, uloga odgovornog i etičnog novinarstva možda je važnija no ikada prije. Novinari imaju pravo i mogućnost donošenja važnih i utjecajnih odluka, a ponekad će izvještavati o zbivanjima koja će naljutiti i čitatelje i ostale interesne skupine. Novinari se često nalaze u sivoj zoni jer se žele suočiti s problemom, iako u javnosti vlada zbunjenost. Upravo se takva definicija može primijeniti na svakog pojedinca koji dalje širi bilo kakvu informaciju iz bilo kojeg izvora, jer ponekad nije ni svjestan sive zone ili neke druge posljedice koju bi takva reakcija mogla prouzročiti.
Iako je potreba svakog pojedinca za dodatnim usavršavanjem i provjeravanjem informacija nužna, nije jedino rješenje. Sve snažnija infodemija u prvi je plan, možda više nego ikada, gurnula i razne fact-checking portale, odnosno, specijalizirane medije za provjeru točnosti informacija koje plasiraju drugi mediji. Za potrebe ovog rada, prednost će se dati jedinom hrvatskom takvom mediju, Faktograf.hr-u, i jednom od najutjecajnih američkih, a samim time i svjetskih fact-checking portala, PolitiFact.com-u.
U konačnici, a kroz istovjetne primjere, opisuje se rad ovih dvaju portala, što dovodi do zaključka kako hrvatska inačica fact-checkinga ne zaostaje za jednim od vodećih svjetskih takvih portala. Dapače, u nekim stavkama, Faktograf.hr može poslužiti kao primjer. |