Sažetak | Autizam (grč. autos – sam) vrlo je složeni neurobiološki razvojni poremećaj čije su glavne karakteristike vrlo slaba socijalna interakcija i komunikacija ili njen nedostatak, te ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Karakteriziran je promijenjenim ponašanjem u svim područjima SŽS-a: motoričkom, perceptivnom, intelektualnom, emotivnom i socijalnom.
Tako ga je prvi opisao američki dječji psihijatar Leo Kanner, a uz sve promjene koje su se pojavile od 1943. godine do danas, njegov opis autizma ostao je isti:
1. Normalan tjelesni izgled
2. Nemogućnost djeteta da uspostavi normalne kontakte s roditeljima, djecom i drugim ljudima
3. Razvoj govora je zakašnjeli, a upotreba govora je nekomunikativna. Prisutni eholalija1, metalalija2, neadekvatna upotreba zamjenica.
4. Prisutne stereotipne i ponavljajuće igre te inzistiranje na poštivanju određenog redoslijeda
5. Nedostatak mašte
6. Dobro mehaničko pamćenje
Autizam se češće javlja u dječaka, a prema današnjoj klasifikaciji radi se o jednom od pervazivnih razvojnih poremećaja ili poremećaja autističnog spektra. Posljednjih godina sve više prevladavaju gledišta prema kojima su za nastanak autističnog poremećaja odgovorni utjecaji nasljeđa, moždana oštećenja i poremećaji moždane funkcije, biokemijske osobitosti, poremećaji kognitivnih procesa i govorno-jezičnog razvoja, poremećaji emocionalnog razvoja i interakcija navedenih činitelja.
Cilj mog rada je dobro upoznati osobitosti i značajke autizma te staviti naglasak na to da uz velik trud obitelji djeteta s autizmom, uz dobar uvid u obiteljsku i osobnu anamnezu te uz vlastiti trud, znanje i primjenom raznih upitnika što su ih učinili stručnjaci, lakše dolazimo do dijagnoze autizma, a samim time i do terapije koja je svakom djetetu potrebna individualno. U liječenju se koristi edukacija i bihevioralna terapija, potreban je multidisciplinski pristup s uključivanjem
1 Eholalija – stereotipno ponavljanje riječi ili fraza druge osobe
2 Metalalija – stereotipno ponavljanje riječi ili fraza, ovdje se ponavljanje odvija znatno kasnije, u sasvim novoj situaciji
različitih stručnjaka: liječnika, psihologa, defektologa, socijalnih radnika, glazbenih i radnih terapeuta, itd. Uz medikamentnu terapiju neopisivo je važna uloga roditelja. Roditeljima također treba velika podrška koju najprije mogu naći u raznim udrugama gdje se zajedno s drugim obiteljima djece s autizmom mogu udružiti, međusobno savjetovati, pomagati jedni drugima te zajedno postići veća prava socijalno-zdravstvene zaštite autističnih osoba. |