Down sindrom genetski je poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili samo jednog dijela kromosoma. U povijesti se Down sindrom počinje spominjati već u 8. stoljeću. Ime je dobio prema Langdonu Downu, liječniku koji je u svome sanatoriju za umno zaostalu djecu otkrio sličnosti i prvi opisao sindrom. Učestalost pojave Down sindroma povećana je kod trudnica starijih od 35 godina. Danas se 1 od 650 novorođene djece rađa s Down sindromom. Ovaj poremećaj koji sprječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta može se javiti u svim rasnim skupinama. Nekada je bilo sramotno roditi dijete s Down sindromom te su se takva djeca sakrivala od društva. Određena stigmatizacija postoji i danas, a nastala je kao posljedica loše informiranosti i pogrešnih stavova. Down sindrom može se otkriti prilikom prenatalne dijagnostike raznim invazivnim i neinvazivnim pretragama već tijekom prvog trimestra, ali i kasnije. Važna je i rana postnatalna dijagnostika. Prilikom postavljanja dijagnoze Down sindroma kod roditelja dolazi do straha i zabrinutosti, zbog toga bitnu ulogu ima edukacija roditelja o Down sindromu te način života nakon izlaska iz rodilišta. Dijete rođeno s Down sindromom ima karakterističan tjelesni izgled, te se javlja niz poremećajima u gotovo svim organskim sustavima. Najčešće se radi o vidnim, slušnim i psihomotornim poremećajima. Roditelje ili skrbnike potrebno je educirati o svim problemima koji se mogu javiti, načinu tretiranja istih te važnosti redovitih pregleda kod specijalista. U liječenju Down sindroma sudjeluje medicinski tim koji uključuje: pedijatra, internista, logopeda, medicinskog tehničara, psihologa, internista, fizioterapeuta i druge članove medicinskog tima ovisno o problemu s kojim se susreće osoba s Down sindromom. Život osoba s Down sindromom u svijetu se znatno poboljšao na način da su im pružena sva prava i adekvatna medicinska pomoć. Stanje u Hrvatskoj također se poboljšalo ali je i dalje potrebno poticati svijest zajednice o prihvaćanju osoba s Down sindromom. Integraciju je potrebno provoditi na svim razinama sustava. Pružanje adekvatne psihološke potpore važno je za roditelje i djecu. Jednako je važno i davanje odgovora na pitanja o uzroku, kliničkim pojavama i prognozi razvoja djece radi prikrivenog straha i osjećaja krivnje roditelja.