Ovaj diplomski rad istražuje zadovoljstvo pacijenata komunikacijom s medicinskim sestrama/tehničarima na odjelima produženog liječenja u bolnicama Republike Hrvatske. Glavni cilj istraživanja bio je analizirati razinu zadovoljstva pacijenata te identificirati potencijalne faktore koji utječu na komunikaciju na spomenutom odjelu. Istraživanje je provedeno putem online ankete na 147 ispitanika sa područja Hrvatske koji su proveli prosječno 19 dana u bolnici. Postavljene hipoteze istraživanja bile su sljedeće: prva hipoteza glasi da se zadovoljstvo pacijenata komunikacijom ne razlikuje ovisno o spolu pacijenata; druga hipoteza sugerira da nema statistički značajne razlike u zadovoljstvu ovisno o dobi pacijenata; treća hipoteza tvrdi da zadovoljstvo pacijenata ne ovisi o razini obrazovanja; i četvrta hipoteza predviđa da se zadovoljstvo pacijenata ne razlikuje ovisno o dužini boravka u bolnici. Kako bi se provjerila valjanost ovih hipoteza, provedeni su odgovarajući statistički testovi. Rezultati istraživanja pokazali su da nema statistički značajne razlike u zadovoljstvu pacijenata komunikacijom s medicinskim sestrama/tehničarima ovisno o spolu pacijenata ili njihovoj dobi. Međutim, otkrivena je statistički značajna razlika u zadovoljstvu pacijenata ovisno o razini obrazovanja. Također, provedena korelacijska analiza ukazuje na vrlo slabo negativnu povezanost između broja dana boravka u bolnici i zadovoljstva komunikacijom, no statistički značajna razlika nije utvrđena. Ispitanici su ocijenili 20 tvrdnji o komunikaciji s medicinskim sestrama/tehničarima na skali od 1 do 5. Rezultati ankete ukazuju na relativno zadovoljavajuću razinu zadovoljstva komunikacijom, pri čemu su aspekti ljubaznosti i važnosti dobre komunikacije za ozdravljenje bili najviše prihvaćeni. S druge strane, tvrdnje koje se odnose na neraspoloženost i nepristojnost medicinskog osoblja bile su manje prihvaćene. Istraživanje je ukazalo na relativno zadovoljavajuću razinu zadovoljstva pacijenata komunikacijom s medicinskim sestrama/tehničarima na odjelima produženog liječenja. Identificirani aspekti koji bi se mogli unaprijediti uključuju osiguravanje veće ljubaznosti, empatije i dodatnog vremena za komunikaciju s pacijentima, što bi pridonijelo kvalitetnijoj zdravstvenoj skrbi te potaknulo brži oporavak pacijenata. Razumijevanje važnosti kvalitetne komunikacije s pacijentima može pozitivno utjecati na ishod liječenja te pridonijeti boljem iskustvu pacijenata tijekom boravka u bolnici. U konačnici, ovaj rad pruža relevantne spoznaje o zadovoljstvu pacijenata komunikacijom s medicinskim sestrama/tehničarima na odjelima produženog liječenja, te nudi preporuke za unaprjeđenje komunikacijskih vještina medicinskog osoblja u cilju pružanja još kvalitetnije zdravstvene skrbi i potpore pacijentima.