| Sažetak | Sifilis je spolno prenosiva infekcija koju uzrokuje spiroheta Treponema pallidum. Zbog brojnih kliničkih manifestacija, nazvan je „velikim imitatorom". Procijenjena prevalencija i incidencija sifilisa značajno je varirala po regiji ili zemlji, s najvećom prevalencijom u Africi. Čimbenici rizika za infekciju sifilisom uključuju muškarce koji imaju spolne odnose s muškarcima, infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV), prethodna infekcija sifilisom, nezaštićeni spolni odnos te češće mijenjanje partnera. Većina slučajeva sifilisa prenosi se spolnim kontaktom (vaginalnim, anogenitalnim i orogenitalnim), ali se također može prenijeti vertikalnom transmisijom. Sifilis možemo klasificirati kao rani i kasni, u rani sifilis spadaju primarni, sekundarni i rani latentni stadij sifilisa, a u kasni sifilis spadaju kasni latentni stadij sifilisa, tercijarni sifilis te neurosifilis. Kod primarnog stadija sifilisa pojavljuje se čankir, anogenitalni ulkus koji se javlja 9-90 dana nakon izloženosti. Sekundarni sifilis pojavljuje se 2 do 8 tjedana nakon nestanka čankira i ima višestruke sistemske manifestacije koje mogu zahvatiti bilo koji sustav i dio tijela, ali najčešće se manifestira osipom. Bez liječenja, obilježja sekundarnog sifilisa obično se povlače unutar tri mjeseca i bolest postaje latentna. Klinički recidivi mogu se pojaviti tijekom prve dvije godine latencije (rani latentni stadij bolesti), ali su rijetki nakon toga (kasni latentni stadij bolesti). Tercijarni sifilis pojavljuje se obično 10-15 godina nakon latentnog stadija i može zahvatiti gotovo svako tkivo ili organ. Manifestacije tercijarnog sifilisa uključuju kardiovaskularni sifilis, neurosifilis i gumatozni sifilis. Serološko testiranje je najčešći način dijagnosticiranja sifilisa bilo kod ljudi sa simptomima sifilisa ili kod onih ljudi koji nemaju simptome. Liječenje sifilisa temelji se na penicilinu ili doksiciklinu u slučaju preosjetljivosti na penicilin. Kod sifilisa je najbitnije rano liječenje jer je prevencija vjerojatnija kada se osobe liječe nakon izlaganja infekciji prije nego što razviju primarni sifilis. Stoga treba liječiti odmah osobe koje su bile u spolnom kontaktu sa osobama koje imaju sifilis, čak i ako su testovi negativni. Apstinencija od seksualnog kontakta ili dugotrajna, monogamna veza s partnerom za koju se zna da nisu zaraženi sifilisom najpouzdaniji su načini sprječavanja infekcije. Provedeno je istraživanje putem Google obrasca u kojem je sudjelovalo ukupno 106 ispitanika. U anketi su sudjelovali studenti studija sestrinstva koji studiraju u Varaždinu, Zagrebu te Rijeci. Cilj ovog istraživanja je bio saznati razinu znanja i opće znanje studenata studija sestrinstva o sifilisu. Rezultati su pokazali da postoje neke „rupe“ u znanju studenata što se tiče kliničkih manifestacija primarnog sifilisa, dijagnoze te stupnju zaraženosti i liječenju kasnog sifilisa, pa je potrebna dodatna i poboljšana edukacija o sifilisu. |
| Sažetak (engleski) | Syphilis is an externally transmitted infection caused by the spirochete Treponema pallidum. Due to numerous clinical manifestations, it was called the "great imitator". The estimated prevalence and incidence of syphilis varied considerably by region or country, with the highest prevalence in Africa. Risk factors for syphilis infection include men who have sex with men, human immunodeficiency virus (HIV) infection, previous syphilis infection, unprotected sex, and changing partners more often. Most cases of syphilis are transmitted through sexual contact (vaginal, anogenital and orogenital), but it can also be transmitted through vertical transmission. Syphilis can be classified as early and late, early syphilis includes the primary, secondary and early latent stages of syphilis, and late syphilis includes the late latent stage of syphilis, tertiary syphilis and neurosyphilis. In the primary stage of syphilis, a chancre appears, an anogenital ulcer that appears 9-90 days after exposure. Secondary syphilis appears 2 to 8 weeks after the disappearance of the chancre and has multiple systemic manifestations that can affect any system and part of the body, but is most often manifested by a rash. Without treatment, the symptoms of secondary syphilis usually resolve within three months and the disease becomes latent. Clinical relapses may occur during the first two years of latency (early latent stage disease) but are rare thereafter (late latent stage disease). Tertiary syphilis appears usually 10-15 years after the latent stage and can affect almost any tissue or organ. Manifestations of tertiary syphilis include cardiovascular syphilis, neurosyphilis, and gummatous syphilis. Serological testing is the most common way to diagnose syphilis, whether in people with syphilis symptoms or in those people who have no symptoms. Treatment of syphilis is based on penicillin or doxycycline in case of hypersensitivity to penicillin. With syphilis, early treatment is most important because prevention is more likely when people are treated after exposure to the infection before they develop primary syphilis. Therefore, people who have had sexual contact with people who have syphilis should be treated immediately, even if the tests are negative. Abstinence from sexual contact or a long-term, monogamous relationship with a partner who is known not to be infected with syphilis are the most reliable ways to prevent infection. A survey was conducted using Google forms in which a total of 106 respondents participated. Nursing students in Varaždin, Zagreb and Rijeka took part in the survey. The aim of this research was to find out the level of knowledge and general knowledge of nursing students about syphilis. The results showed that there are some „holes“ in the knowledge of students regarding the clinical manifestations of primary syphilis, diagnosis and degree of infection and treatment of late syphilis, so additional and improved education about syphilis is needed. |
