Poremećaji prehrane spadaju u najčešće psihičke poremećaje pa ako se zanemare mogu dovesti do suicida i smrti. Prvi opisi postoje već u egipatskim hijeroglifima i perzijskim manuskriptima. Dva glavna oblika poremećaja prehrane su anoreksija nervoza i bulimija nervoza a postoji i poremećaj prehrane neodreĎen. Poremećaj prehrane u stalnom je porastu i javlja se najviše meĎu adolescentima. Etiologija je multifaktorijalna, veliku ulogu imaju psihološki, socijalni i biološki faktori. Socijalni faktori direktno su povezani s obiljeţjima kulture. Psihološki igraju vaţnu ulogu u nastanku poremećaja prehrane. Najveći problem poremećaja prehrane je taj što je glavni motiv mršavljenja ljepota a ne zdravlje. Glavna katakteristika PP je to što sekundarne smetnje nastaju prvenstveno zbog promjena u hranjenju a ne zbog bilo koje druge tjelesne ili psihićke bolesti. Uloga medicinske sestre je veoma vaţna i različita. Sudjeluje u terapijskom timu koji predstavlja temelj u procesu liječenja oboljelih od poremećaja prehrane. Radi na tome da se oboljela osoba osjeti prihvaćenom, stvara uvjete kako bi proces liječenja dao bolje rezultate liječenja. Medicinska sestra dobrom komunikacijom moţe pojačati osjećaj sigurnosti kod oboljelih i tako potaknuti pozitivne potencijale koji su bitni u borbi protiv bolesti. Uz ostale aktivnosti odrţava i psihoedukativne grupe koje su sastavni dio terapijskog postupka. Kod poremećaja prehrane timski rad je neobično vaţan zbog sloţenosti i interdiscipliniranosti u procesu liječenja a medicinske sestre i tehničari su ključni u povezivanju svih bitnih segmenata procesa liječenja.