Razvoj želučanog karcinoma zasigurno je kompleksan i još nedovoljno poznat proces. [1] U posljednjih dvadeset godina nije bilo značajnih pomaka u liječenju i preživljavanju oboljelih od raka želuca. Razlog tome treba tražiti u činjenici da je ovaj tumor osjetljiv na mali broj citostatika i da u posljednjih dva desetljeća nisu otkriveni novi lijekovi koji bi se pokazali djelotvorni kod ovog zloćudnog tumora. Drugi razlog je taj što se nije značajno napredovalo niti u dijagnosticiranju ove bolesti u početnom stadiju, tako da se u najvećem broju slučajeva rak želuca otkrije u uznapredovaloj fazi što bitno umanjuje šanse za izlječenje. [2] Rak želuca je najčešći maligni tumor probavnih organa. Javlja se u svakoj životnoj dobi, ali osobito između 50. i 70. godine života i to češće u muškaraca nego u žena (3:1). [3] Također želučani karcinom spada među najčešće maligne bolesti u svijetu i drugi je na svjetskoj ljestvici uzroka smrti od malignih bolesti, premda mu incidencija u razvijenim zemljama s vremenom pada. U patogenezi želučanog raka važnu ulogu imaju i genetski čimbenici i čimbenici iz okoliša. Kronična infekcija Helicobacterom pylori glavni je pokretač pretkarcinoznog procesa. U karcinogenezi važnu ulogu imaju i dijeta bogata nitratima, a siromašne antioksidansima. Još nije točno kojim mehanizmom (-ima) infekcija potiče nastajanje želučanog karcinoma. Radi se o dugom latentnom vremenu. U tom periodu prepoznat je niz preteča, predmalignih, lezija želučane sluznice (kronični atrofični gastritis, intenstinalna metaplazija, želučana displazija) koje stvaraju pretkarcinomsku kaskadu. Postoji više klasifikacijskih sustava za rak želuca, a najčešća je TNM-klasifikacija o kojoj ovisi izbor terapije te prognoza bolesti. U operabilnih, uznapredovalih karcinoma prva metoda izbora je kirurški zahvat. [4]