Bolesti bubrega postaju jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjice pogađajući sve dobne skupine populacije. Dijabetes, debljina, hipertenzija samo doprinose porastu ove grupe bolesnika. Slabljenje bubrežne funkcije dovodi do toga da se iz organizma sve teže izlučuje voda, soli, kiseline te tvari nastale razgradnjom bjelančevina (urea, kreatinin). Veliki problem predstavlja to što simptomi bolesti mogu biti često prikriveni do te mjere da kao jedina mjera bolesniku ostaje dijaliza ili transplantacija. Neovisno o kojem stupnju oštećenja se radi, prehrana ostaje jedan važan segment u liječenju na način da se smanji unos onih tvari koje bubreg ne može odstraniti a poveća unos onih tvari koje se prekomjerno gube iz organizma. Najčešće se preporuča smanjenje unosa soli, kalija, proteina, tekućine ili fosfata. Važno je naglasiti da prehrambene preporuke nisu iste za sve pacijente bez obzira što boluju od iste bolesti, već se modificiraju individualno ovisno o stanju i krvnim nalazima. Medicinska sestra kao važan član zdravstvenog tima najčešće najbolje poznaje prehrambene navike bolesnika kao i mogućnosti za određene promjene. Zadaća medicinske sestre jest upravo da kroz svakodnevan rad pruži bolesniku ali i njegovoj obitelji elementarne informacije vezane uz nutritivnu vrijednost određenih namirnica, način pripreme, te pomoć u sastavljanju odgovarajućeg jelovnika. Cilj dijetalnih mjera je da bolesnici hranom poboljšaju svoje zdravlje i uspore progresiju bolesti na način da preporučena hrana ne odstupa svojim izgledom, ukusom, pripremom i cijenom od one na koju je bolesnik je navikao konzumirati, a da opet bude prilagođena zahtjevima bolesti.