| Sažetak | 1969. godine američko Ministarstvo obrane osniva internet pod nazivom ARPANET, mrežu koja je za cilj imala povezati računala diljem države kako bi se država eventualno mogla obraniti od nuklearnih projektila Rusije u doba Hladnog rata.[1] 1991. godine britanski znanstvenik Tim Berners Lee predstavlja World Wide Web (WWW), najpopularniju uslugu interneta. 1992. godine američki kongres donosi odluku da se web smije koristiti u komercijalne svrhe, što značajno ubrzava razvoj web tehnologija i aplikacija sljedećih godina. U periodu od 1995. do 2001. godine aktualan je tzv. „web 1.0“ model koji počiva na jednosmjernoj komunikaciji između webmastera i posjetitelja web mjesta. Propašću mnogih tzv. „dot-com“ tvrtki tijekom 2001. godine uviđa se potreba za novim modelom komunikacije koji bi ponovo oživio web ekonomiju. Postupno se razvija "web 2.0" model koji počiva na socijalizaciji, kolaboraciji i dvosmjernoj komunikaciji, odnosno interakciji između posjetitelja i web mjesta. Nastaju brojne moderne aplikacije poput društvenih mreža, blogova, portala te servisa za razmjenu sadržaja, čime je web postupno postao interaktivna multimedijska platforma. Spomenute promjene odnose se na principe razvoja web aplikacija, no infrastruktura i protokoli razmjene podataka nisu se mijenjali.[2,4] Web stranice pohranjene su na centralnom poslužitelju, a sadržaji se isporučuju korisnicima na zahtjev, po načelima HTTP protokola. Web mjesta u takvom okruženju ranjiva su na hakerske napade (npr. DDOS, XSS) i ograničena su hardverskim resursima poslužitelja, što utječe na brzinu izvršavanja i dostupnost sadržaja. 2008. godine započinje trend decentralizacije internet usluga. Nepoznata osoba ili grupa pod nazivom Satoshi Nakamoto javno objavljuje koncept decentralizirane valute BitCoin, bazirane na inovativnoj decentraliziranoj bazi podataka (BlockChain) te kriptografskim metodama osiguranja mreže. Na temeljima BitTorrent protokola i BitCoin tehnologije razvijen je ZeroNet. To je prva decentralizirana mreža u kojoj se web stranice razmjenjuju isključivo između korisnika, prema tzv. "peer-to-peer" principu. U takvom okruženju ne postoji centralni poslužitelj pa stoga na takvoj mreži nije moguće izvršavati aplikacije izrađene pomoću tzv. "server-side" tehnologija (npr. PHP, MySQL). ZeroNet trenutno podržava samo statične HTML stranice. Obzirom da je krajnji rezultat izvršavanja "server-side" tehnologija uvijek HTML dokument, one se mogu iskoristiti kao generatori HTML stranica za objavu u decentraliziranoj mreži. Ovaj završni rad će prikazati kako se lokalno instalirana WordPress CMS platforma može koristiti kao generator statičnih HTML stranica koje će se potom objaviti u ZeroNet mreži.[2,9,10,11] |
