Pervazivni razvojni poremećaji skupina su neuropsihijatrijskih poremećaja rane dječje dobi, za koje je bihevioralno definirano značajno ometano socijalno funkcioniranje. Četvrta verzija Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje klasificira ih u pet podskupina: autistični poremećaj, Rettov sindrom, posebni dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu, Aspergerov sindrom i duboki pervazivni poremećaj ne pobliže određen. Njihova multifaktorijalna etiologija očituje se u fenotipskoj heterogenosti i širokom kliničkom spektru. Pervazivni razvojni poremećaji nazivaju se i poremećaji autističnog spektra, a najvažniji predstavnik je dječji autizam. Obzirom da deficiti u komunikaciji i socijalnim interakcijama dominiraju kliničkom slikom i povećavaju rizik za socijalnu izolaciju, temeljni cilj multidisciplinarnog zdravstvenog tima jest inkluzija djeteta u socijalnu okolinu. Individualizacija pristupa podrazumijeva prilagođavanja sestrinskih intervencija svakom pojedincu ponaosob. Visok stupanj znanja, razvijene komunikacijske vještine, prilagođene metode i postupci, nužan su preduvjet za dobru procjenu djeteta s poremećajima autističnog spektra, učinkovitost odabranih intervencija, sigurnost provođenja zdravstvene njege i kolaboraciju s drugim stručnjacima zdravstvenog i nezdravstvenog profila. Metodologija ovog rada neekspertimentalno je i kvantitativno ispitala temeljnu informiranost medicinskih sestara i studenata sestrinstva iz nekoliko regija Hrvatske o kliničkim manifestacijama i zbrinjavanju poremećaja autističnog spektra, s ciljem uvida u područja upoznatosti i kreiranja apela za daljnju sustavnu obuku. Rezultati su korelirani s prethodno provedenim istraživanjima i potvrđuju da u populaciji medicinskih sestara postoji deficit znanja ili manjkava informiranost o problematici i pozivaju na sustavnu i kontinuiranu edukaciju kako studenata sestrinstva, tako i medicinskih sestara u radnom odnosu kroz cjeloživotno obrazovanje.