U posljednjih nekoliko godine sve veća pažnja pridaje se proučavanju razlika između spolnog i rodnog identiteta. Kada govorimo o spolu čovjeka, zapravo se osvrćemo na njegove biološke karakteristike. S druge strane, rod označava one razlikovne osobine koje su uvjetovane društvenom okolinom i odgojem. Drugim riječima, ljudi se rađaju kao muško ili žensko prema svom spolu, ali uče kako biti muškarac ili žena. Samim time što nas društvo uči kako se ponašati u skladu s našim biološkim spolom, možemo zaključiti kako postoje obrasci po kojima se određeno ponašanje može okarakterizirati kao „tipično muško“ ili kao „tipično žensko“. Takvo naučeno ponašanje koje tijekom djetinjstva upijamo, postupno povezujemo sa spolom te stvaramo vlastiti rodni identitet. Ako tijekom života osoba ipak ne uspije „povezati“ svoj spol s pripisanim rodom, radi se o poremećaju rodnog identiteta. Takve osobe, koje teže anatomski suprotnoj rodnoj ulozi, nazivamo transseksualcima/transseksualkama. Jedan od najvećih društvenih problema, direktno je povezan sa spomenutom problematikom roda i spola, a riječ je o društvenoj nejednakosti. Iako su žene u teoriji izjednačile svoja prava s muškarcima, u nekim dijelovima svijeta još uvijek su tretirane kao manje vrijedne. Čak i kada obavljaju iste poslove kao muškarci, žene su slabije plaćene, što ih čini financijski nemoćnijima. Za ovakav status žena kriv je patrijarhalan obrazac ponašanja, koji se nalazi u samim temeljima modernog društva. Tek kada društvena zajednica prestane kategorizirati ljude prema fizičkim karakteristikama, ravnopravnost će postati dio svakodnevice.