Fleksotisak ili fleksografija je danas najzastupljenija tehnika visokog tiska. U ovoj tiskarskoj tehnici direktnog rotacijskog tiska koriste se elastične tiskovne forme (klišeji) s izraženim i izbočenim tiskovnim elementima postavljene na valjke pomoću kojih se bojilo prenosi na sami materijal koji želimo otisnuti. Ovom tehnikom moguće je tiskati na mnogo vrsta materijala (polimerni materijali, papir, etikete, višeslojni fleksibilni materijali itd.). U odnosu na druge tehnike tiska, prednosti fleksotiska su veća brzina tiska, mali gubici materijala, mogućnost korištenja boja na vodenoj bazi, visoka konzistentnost boje na samom otisku, dok su nedostaci stalna podešavanja pritisaka, nakupljanje nečistoća i prašine na tiskovnim formama, dugotrajno podešavanje boja i ostalih parametara prije početka tiskanja. Izgled finalnog proizvoda uvelike ovisi o odabiru aniloks valjka, tj. njegovoj linijaturi i volumenu. U radu će se pobliže opisati fleksotisak i sve njegove komponente od kojih je ovisan finalni proizvod, a u eksperimentalnom dijelu napraviti mjerenja boja na određenim podlogama s 3 različite linijature i volumena aniloks valjka i napraviti usporedbe tih otisaka.