Grappling je moderna borilačka vještina koja se sastoji od niza submisijkih i hrvačkih tehnika, a sačinjen je od skupa drugih borilačkih vještina poput juda, brazilskog jiu jitsua, klasičnog i narodnog hrvanja, ruskog samba, luta livre i sl. Sastoji se od četiri faze koje se odnose na približavanje protivniku, njegovim rušenjem, zauzimanjem dominantne pozicije te završavanjem borbe. Također postoje četiri glavne dominatne pozicije iz kojih se pokušava dokrajčiti protivnik u smislu poluga ili gušenjima. Poluge i gušenja primjenjuju se s ciljem da natjeraju protivničkog borca na predaju. Poluge mogu biti na gornje ili na donje ekstremitete, no postoje i razni napadi na kralježnicu te primjene pritiska na vrat, ne nužno za gušenje već za pucanje kralježaka. Gušenjima se vrši konstrikcija protoka krvi u mozak ili kisika u pluća. Ozljede su sastavni dio grapplinga te se dešavaju na treningu, natjecanjima, profesionalcima, amaterima i rekreativcima. Sindrom prenaprezanja borac zadobiva konstantnim treniranjem te razvija mnoge kronične boli, dok akutne bivaju posljedice žestokih natjecanja i prejakih primjena poluga na treningu ili nepravilnog pozicioniranja kod bacanja, padova, promjena položaja itd. Kako bi broj ozljeđivanja umanjili valja se posvetiti mjerama prevencije. Da bi se stvorio savršeni grappler potrebno se posvetiti različitim aspektima motoričkih transformacija. Borac mora imati jaku fizičku snagu, posjedovati aerobnu i anaerobnu izdržljivost kao i izdržljivost snage, mora biti brz i dobro koordiniran, dakle agilan te fleksibilan uz superiorni balans. Na kraju grappler mora biti posvećen svome treningu. Postoji niz treninga koji se odnose na jačanje različitih motoričkih sposobnosti, a najvažnije je ne zapostavljati ni jednu od njih. Borac će se baviti grapplingom 2 do 4 puta tjedno te će se na slobodne dane baviti vježbanjem s otporom, aerobnim treningom i istezanjem. Na grappleru je da uskladi i odradi potrebne treninge i odmor te da ih uklopi u svoj svakodnevni život.