U 21. stoljeću za pakiranje pića i hrane, ambalaža mora biti ekološki prihvatljiva jer je cilj postići kružno gospodarstvo da bi se moglo pozitivno utjecati na prirodne resurse, utjecati na okoliš, ekonomiju i druga bitne elemente. Metalna ambalaža koja je proizvedena prema zakonskim propisima jedna je od ambalaže koja je ekološki prihvatljiva, kao takva svoju primjenu pronašla je u industriji za pakiranje prehrambenih proizvoda te pića. Kružno gospodarstvo nalaže ponovnu upotrebu materijala, što se u slučaju metalne ambalaže postiže procesom recikliranja. Osim što se štedi na resursima, štedi se i velika količina energije. Da bi se metalna ambalaža reciklirala potrebno ju je razvrstati/odvojiti nakon upotrebe, a zatim reciklirati da bi se ponovno primijenila kao sekundarna sirovina. Pojavom metalne ambalaže mijenja se i industrija pakiranja hrane, uz brojne napretke metal kao materijal za ambalažu je imao mnogo ključnih trenutaka u svojoj povijesti da bi postao komercijalni materijal za pakiranje hrane i pića. Najčešći materijal današnjice je ambalaža izrađena od aluminija ili čelika zbog svojih dobrih svojstva. Osim dobrih svojstva za ambalažu, metal se lako odvaja od ostalog otpada zbog magnetskih svojstva. Recikliranje je prikazano kroz postupak koji zadovoljava i ekološke i ekonomske zahtjeve koji su danas postavljeni vrlo visoko da bi se sačuvali resursi i priroda za buduće generacije. Nedostatak postrojenja za recikliranje samo je jedan od problema koji se javlja u Hrvatskoj. Istraživanje kroz percepciju stanovništva dolazi se do nekoliko bitnih zaključaka o važnosti recikliranja metalne ambalaže. Samim radom želi se prikazati značaj prikupljanja, razvrstavanja i recikliranja metalne ambalaže u suvremenom društvu.